Đinđićeva djeca očevim stopama

Metak koji je 12.

Republika Srpska 12.03.2013 | 14:14 Metak koji je 12. marta ispaljen iz Ulice admirala Geprata jeste bio pucanj u Srbiju, ali nikoga ta rana nije zaboljela kao djecu ubijenog premijera. Jovani i Luki Đinđiću taj metak oduzeo je oca, prekinuo djetinjstvo i zauvijek promijenio život. Teret koji je tada pao na njihove duše nije samo teret odrastanja bez oca. To je i težina koju nosi prezime velikog političara, koji je životom platio borbu za demokratiju u zemlji u kojoj je danas nemoguće pričati o politici a da se prije ili kasnije ne pomene prezime Đinđić. Od ranog djetinjstva njihov život bio je obeležen političkom karijerom njihovog oca. Tada trogodišnji Luka bio je jedan od junaka čuvenih šetnji u zimu 1996/1997. godine. Na očevim ramenima dremao je, ili se smijao i đuskao uz zvuke udaraljki, koje su davale ritam protestima. Njegova slika na očevim ramenima na čelu demonstranata ispred kojih je bio postavljen transparent "Beograd je svijet“ - obišla je svijet. Danas Luka ima 20 godina. Završio je četvrtu godinu srednje škole u Severnoj Karolini u Americi, a prošle godine se vratio u zemlju. Upisao se na Fakultet političkih nauka u Beogradu, pišu "Novosti." U novembru je učestvovao na studentskom skupu na Kopaoniku. Došao je sa drugaricom. Nije bio preterano zainteresovan za izlaske, već je bio koncentrisan na predavanja i debate", ispričao je listu jedan od studenata koji je bio na Kopaoniku. "Tema su bili izbori u Americi, a Luka je sve vreme aktivno učestvovao u raspravama. Otvarao je teme poput onih - koliki će biti uticaj malih političkih stranaka na izbore u SAD i kakav je njihov status, kako će izbor novog senatora u Merilendu uticati na konačan rezultat izbora. Bio je odlično obavješten i veoma znatiželjan." Lukine kolege i profesori sa kojima smo pričali kažu da je uvijek nasmijan i ljubazan i da uspješno nosi breme svog oca. O njemu, ipak, nikada ne govori. Njegova sestra Jovana je studentkinja četvrte godine komunikacije i odnosa sa javnošću na Fakultetu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum. Jedan je od najboljih studenata, a profesori je opisuju kao veoma savjesnu, vrijednu i skromnu. Jedne godine je kao vrhunski student dobila stipendiju, ali je odbila da je primi. Rekla je da ona ima novca da plati studije, a da bi stipendiju trebalo da dobije neko kome je potrebnija", pričaju nam Jovanini profesori. "Uvijek se oslanja na svoj rad i znanje i nikada se ne poziva na činjenicu da je kćerka Zorana Đinđića. I Jovanine kolege sa studija kažu da dugo nisu ni znali ko su njeni roditelji, pišu "Novosti." "Ona, jednostavno, ne govori o tome. Za razliku od mnogih kojima je dovoljno to što su nekada prošli pored Đinđića, pa da počnu da govore o "svom prijatelju Zoranu“, Jovana nikada ne ističe svog oca. Želi da bude svoja i da je ljudi cijene zbog toga što je ona sama to zaslužila."