Domaća proizvodnja se gasi, dok istovremeno uvoz cvjeta

Bosna i Hercegovina za sedam mjeseci ove godine uvezla je više od 18 i po milijardi maraka robe, a izvezla nešto više od 10 i po milijardi. Razlika je veća od osam milijardi maraka, podaci su to Agencije za statistiku BiH. Ekonomisti upozoravaju-izvozimo uglavnom sirovine i proizvode manje vrijednosti, a uvozimo skuplje i prerađene proizvode. Bez jače domaće proizvodnje i ozbiljne ekonomske politike, stanje može biti još teže. 

Bosna i Hercegovina godinama više uvozi nego što izvozi, a domaća proizvodnja teško prati potrebe tržišta. Ekonomisti upozoravaju da se problemi gomilaju, dok izostaje ozbiljna i dugoročna ekonomska politika.

“Mahom izvozimo sirovine, poluproizvode, one gotove proizvode nižih cijena, a uvozimo proizvode viših cijena, više dodane vrijednosti i prerađevine. Jedan od razloga svakako, kad je riječ o nekim strateškim razlozima, je odsustvo ekonomske politike, na svim nivoima vlasti”, smatra ekonomista Igor Gavran.

“Mi uvozimo telefone iPhone. Jedan iPhone košta preko 2.000 maraka, a izvozimo dasku. Metar kubne daske je oko 500 maraka. Dakle, treba nam 5 m³ daske da bi platili jedan iPhone”, objašnjava ekonomista prof. dr Milenko Stanić.

Dok se iz zemlje izvoze sirovine, dio domaćih proizvodnih kapaciteta godinama se gasi, a preduzeća koja opstaju rade u sve težim uslovima.

“Željezara, Koksara, rudnici u Prijedoru, teškoće u radu Glinice, Boksit u Milićima. To pokazuje nemar vlasti prema ozbiljnim privrednim kapacitetima i pokazuje da je ukupan prirodni ambijent vrlo loš i da on ne stvara uslove da se ide dalje i da napredujemo”, navodi Stanić.

Posljedice takve politike osjećaju i domaći proizvođači, ali i potrošači. Kada domaći proizvod nije cjenovno konkurentan, građani sa manjim primanjima najčešće biraju ono što mogu jeftinije da plate.

Ekonomisti rješenje problema vide u smanjenju broja zaposlenih u javnom sektoru, većoj domaćoj proizvodnji i snažnijoj podršci države.

“Moramo se usmjeriti na proizvode visoke tehnologije koje podrazumevaju viši nivo znanja, veći nivo tehnologije u odnosu na ove sirovine koje izvozimo, drvne sortimente. Bosna i Hercegovina jedino ima suficit u izvozu drveta i drvnih proizvoda. 

Naravno, da bi se to obezbjedilo nije dovoljno samo da privrednici sami rade. Oni očigledno moraju i zahtjevaju ozbiljnu podršku ekonomskih politika i u pogledu stimulacija, upogledu poreskih olakšica i u pogledu rada ekonomske diplomatije”, naglašava Stanić.

- Bez promjene trenutne politike, trgovinski deficit nije jedini problem koji će BiH imati. Zaduživanje vlasti na svim nivoima i odlazak građana dio su nepovoljnog ambijenta, upozorava Gavran.

“Jer i oni domaći privrednici koji posluju sada uspješno i koji i ostvaruju neke rezultate u spoljnoj trgovini mogu takođe sa napuste Bosnu i Hercegovinu i da krenu da ulažu i posluju na nekom drugom mjestu jer je ovdje, nažalost sve manje perspektive”, mišljenja je Gavran.

Veći izvoz zato nije samo pitanje boljeg ekonomskog rezultata. To je pitanje stvaranja uslova u kojima će se u Bosni i Hercegovini proizvoditi, ulagati i raditi, umjesto da građani odlaze u potrazi za boljim i sigurnijim životom.