Dr Blagojević: Lice i naličje režima u Republici Srpskoj 

Sinoćnja emisija "Drugi ugao" režimskog RTRS-a pod nazivom "Kakva je budućnost Kancelarije OHR-a u BiH?" bila je svojevrsno otkrivanje lica i naličja vladajućeg režima u Republici Srpskoj, njegove istinski bolesne i prevarantske prirode, a sve to ovaj put kroz lice i naličje Zlatka Kneževića kao jednog od učesnika te emisije.

Dr Milan Blagojević 

Jer, ne treba to zaboraviti, Kneževića je na mjesto sudije Ustavnog suda BiH doveo režim Milorada Dodika 2011. godine, odakle je, po komandi tog istog režima, Knežević odstupio u januaru 2024. godine.

Dakle, u RTRS-ovoj emisiji od 1. juna ove godine na pitanje voditelja: "gospodine Kneževiću, Bonska ovlašćenja, šta vi očekujete hoće li i novi visoki predstavnik posezati za njima?", Knežević je između ostalog rekao:

"Ponekad je dolazio zaključak da se jedan dio toga koristi namjerno sa ciljem da se i dalje održava kontrolisani haos. ...ja mislim da strano tijelo ne treba u ustavnom poretku".

Bilo je to sinoćnje lice Zlatka Kneževića, a time i ovdašnjeg režima koji ga je 2011. godine instalisao kao sudiju u Ustavni sud BiH.

Međutim, i Knežević, a sa njim i vladajući režim Republike Srpske pokazali su svoje naličje u martu 2023. godine, kada se radi o OHR-u, Kristijanu Šmitu i Bonskim ovlaštenjima.

Naime, u martu 2023. godine Zlatko Knežević je bio sudija i potpredsjednik Ustavnog suda BiH kada je taj sud odlučivao o ustavnosti odluka Kristijana Šmita od 2. oktobra 2022. godine.

Jednom od tih odluka Šmit je suspendovao Ustav Federacije BiH i nametnuo svoje amandmane na taj ustav, dok je drugom odlukom Šmit nametnuo svoj zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH.

U tom predmetu Ustavni sud BiH je svojom odlukom, broj U-27/22 od 23. marta 2023. godine, odlučio da su obje te odluke Kristijana Šmita u skladu sa Ustavom BiH.

Za tu odluku Ustavnog suda BiH glasao je i Zlatko Knežević, a u obrazloženju te odluke (tačka 27. odluke) stoji da je Kristijan Šmit visoki predstavnik i da je u tom svojstvu 2. oktobra 2022. godine donio navedene ustavne amandmane Federacije BiH i izmjene i dopune Izbornog zakona BiH.

I onda, u onome što je najvažnije, Ustavni sud BiH u istoj odluci (tačka 74) kaže ovo (za šta je Zlatko Knežević takođe dao svoj glas):

"74. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je visoki predstavnik intervenisao u pravni sistem Bosne i Hercegovine i umjesto Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine donio osporene amandmane i Izmjene Izbornog zakona.

U tom pogledu on je, stoga, djelovao kao zakonodavna vlast Bosne i Hercegovine, a amandmani, odnosno Izmjene Izbornog zakona koje je on donio nesporno imaju pravnu prirodu domaćih propisa".

Kako se vidi, u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević kao njegov sudija nije govorio kao što govori sinoć u emisiji na RTRS-u "da strano tijelo ne treba u ustavnom poretku", već je sasvim suprotno od toga glasao za odluku u kojoj piše da je Kristijan Šmit visoki predstavnik i da u tom svojstvu (tj. kao strano tijelo) djeluje kao zakonodavna vlast BiH, a njegovi ustavni amandmani i izmjene Izbornog zakona "NESPORNO imaju pravnu prirodu domaćih propisa".

Na isti način Zlatko Knežević je mislio i 14. jula 2022. godine kada je u predmetu broj U-15/21 glasao (zajedno sa Miodragom Simovićem sudijom iz Republike Srpske) za odluku Ustavnog suda BiH kojom je ukinut Zakon Narodne skupštine Republike Srpske o neprimjenjivanju odluke Valentina Incka iz 2021. godine, kojom je Incko nametnuo svoj "krivični zakon o zabrani negiranja genocida".

Pri tome je Ustavni sud BiH (sa sve Kneževićem i Simovićem) taj zakon Narodne skupštine ukinuo rekavši (tačka 28. te odluke) da je Incko:

"nesporno u konkretnom slučaju donošenjem Zakona o dopuni Krivičnog zakona BiH supstituisao domače vlasti, u konkretnom slučaju Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, a zakon koji je donio ima prirodu domaćeg zakona i smatra se zakonom Bosne i Hercegovine".

Međutim, sinoć u emisiji na RTRS-u Zlatko Knežević za taj isti Inckov zakon kaže da je ta Inckova intervencija: "vrlo loša, diletantska".

Prema tome, i ovdje vidimo lice i naličje jedne osobe, a time i vladajućeg režima koji ju je svojevremeno instalisao za sudiju u Ustavnom sudu BiH.

Nažalost, ovo su samo neki od primjera osoba iz Republike Srpske sa Janusovim licem i identitetom.

Takvo ponašanje je svojstveno i šefu režima u Republici Srpskoj, Miloradu Dodiku, jer je on, sjetimo se, 1999. godine tvrdio, jer je njemu tada tako trebalo, da je visoki predstavnik iznad Ustava BiH i da može da smjenjuje pojedince sa funkcija i da nameće zakone u BiH, nakon čega se prometnuo u navodnog borca protiv OHR-a.

Takva je i Dodikova Ana Trišić-Babić koja se od službenice i političke savjetnice u OHR-u prometnula u (pseudo)borkinju protiv OHR-a. Ili Dodikov Nikola Špirić u aprilu 2001. godine u Parlamentarnoj skupštinu BiH reče:

"ja cijenim ulogu i značaj visokog predstavnika. Budimo zahvalni (OHR-u) što su ove zakonske projekte (zakon Volfganga Petriča o DGS-u BiH) uspostavili da život normalno funkcioniše".

No, nakon toga i Špirić se danas prometnuo u (pseudo)borca protiv OHR-a.

Na ove primjere korisno je podsjećati, jer su oni svojevrsna dijagnoza nas kakvi jesmo.

Oni nam iznova dokazuju koliko je duboko moralno posrnuće nas i Republike Srpske. To posrnuće svakim danom samo metastazira u svim društvenim segmentima.

Stoga je od takve republike i njenog jednako dekadentnog društva teško očekivati išta dobro u budućnosti, pošto tako posrnula društva samo srljaju u sopstvenu konačnu propast.

Dr Milan Blagojević