Neustavan rad Vijeća naroda Republike Srpske 

Koliko Vijeće naroda Republike Srpske godinama postupa suprotno Ustavu Republike Srpske dokazuje i ono što slijedi u nastavku.

Dr Milan Blagojević 

Iako je našoj javnosti to već predočeno, nije naodmet ponoviti šta propisuje, bolje reći šta naređuje Ustav Republike Srpske u svom Amandmanu LXXVI. Njime je propisano da:

"Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda."

Ključne riječi u prethodno citiranoj ustavnoj normi su riječi da navedeni propisi mogu stupiti na snagu "tek nakon usvajanja u Vijeću naroda".

Šta znači usvojiti propis? Ništa drugo do izvršiti njegovu materijalizaciju, to jest spolja ga izraziti, što se kod usvajanja propisa izražava pisanim putem kojim usvojeni propis dobija svoju pisanu formu.

Stoga kada Amandman LXXVI Ustava Republike Srpske naređuje da propisi koje donese Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda, onda riječi "tek nakon usvajanja u Vijeću naroda" jedino znače da Ustav zahtijeva da i Vijeće naroda mora usvojiti takvu odluku i materijalizovati je, to jest dati joj spoljnju formu - spoljnji izraz u vidu odluke u pisanoj formi, kakav oblik ima i odluka Narodne skupštine o izboru Vlade.

A onda, što je takođe dio materijalizacije donesene odluke, i ta odluka Vijeća naroda treba biti objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske", zato što je Ustavom Republike Srpske (član 109. stav 2) propisano da usvojeni propisi, dakle i propisi koje usvoji Vijeće naroda, stupaju na snagu po objavljivanju u odgovarajućem službenom glasilu.

Ukoliko nije tako postupljeno to za posljedicu ima kršenje Ustava Republike Srpske, kako Amandmana LXXVI tako i člana 109. stav 2. tog ustava.

E upravo je do toga, do takve neustavnosti, došlo kod izbora treće po redu vlade Save Minića i zato je i ta vlada neustavna.

Jer, odluka Narodne skupštine o njenom izboru tiče se pitanja vitalnog nacionalnog interesa svakog od konstitutivnih naroda, pošto Ustav Republike Srpske imperativnim normama određuje da vitalni nacionalni interes na prvom mjestu čini adekvatna zastupljenost tih naroda u Vladi Republike Srpske, propisujući dodatno i to koliko može, odnosno koliko mora biti predstavnika konstitutivnih naroda u sastavu Vlade.

Zato ta odluka Narodne skupštine nije mogla stupiti na snagu niti biti objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske" dok je ne usvoji u formi pisane odluke i Vijeće naroda, te dok i ta odluka Vijeća naroda ne bude objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske".

Takvo postupanje naređuju Amandman LXXVI i član 109. stav 2. Ustava Republike Srpske na koje je prethodno ukazano.

Međutim, ovdje je s tim u vezi neophodno ponovo naglasiti da je iz prethodno citirane norme Amandmana LXXVI Ustava Republike Srpske više nego jasno da ona zahtijeva da propis kakav je odluka o izboru vlade mora, pošto se tiče pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, biti USVOJEN i u Vijeću naroda da bi mogao stupiti na snagu, čime Ustav drugim riječima kaže da je USVAJANJE odluke o izboru vlade i u Vijeću naroda imperativ, bez obzira što klubovi konstitutivnih naroda u tom vijeću smatraju da odlukom Narodne skupštine o izboru vlade nije povrijeđen vitalni nacionalni interes nijednog od konstitutivnih naroda.

Upravo zbog toga i Poslovnik Vijeća naroda razlikuje dvije vrste postupaka u kojima to vijeće USVAJA propise.

Jedan od tih postupaka (članovi 102. do 107. Poslovnika) je onaj do kojeg dolazi ako predsjedavajući i potpredsjedavajući Vijeća ili 2/3 delegata jednog od klubova konstituvnih naroda smatraju da je propisom koji je usvojila Narodna skupština povrijeđen vitalni nacionalni interes tog naroda.

U tom slučaju slijedi postupak koji, ako ga je pokrenulo 2/3 delegata jednog od klubova konstituvnih naroda, može završiti i na Ustavnom sudu Republike Srpske koji u tom slučaju donosi konačnu odluku o tome da li je povrijeđen vitalni nacionalni interes.

Međutim, ako nijedan od klubova konstituvnih naroda u Vijeću naroda ne smatra da je propisom koji je usvojila Narodna skupština povrijeđen vitalni nacionalni interes, a imajući u vidu da se radi o propisu koji se tiče vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda (što je i odluka o izboru Vlade), u tom slučaju Poslovnik Vijeća naroda propisuje drugi postupak u kojem i to vijeće USVAJA takav propis.

Ta druga vrsta postupka propisana je članom 89. Poslovnika Vijeća naroda, kojim je, upravo za te druge slučajeve u kojima nijedan od klubova konstituvnih naroda ne smatra da je propisom koji je usvojila Narodna skupština, a koji se tiče pitanja vitalnog nacionalnog interesa, povrijeđen vitalni nacionalni interes određenog konstitutivnog naroda,  dakle za taj slučaj je Poslovnikom Vijeća naroda (član 89)
propisano da Vijeće naroda donosi (usvaja) svoje odluke većinom glasova od ukupnog broja delegata u Vijeću naroda.

Prema tome, i iz ovoga što je upravo rečeno o Poslovniku Vijeća naroda nedvosmisleno proizlazi, kada se dovede u vezu sa Amandmanom LXXVI i članom 109. stav 2. Ustava Republike Srpske, da je i Vijeće naroda imalo ustavnu obavezu da usvoji odluku o izboru treće po redu vlade Save Minića te da i ta odluka u njenom pisanom obliku bude objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske", a ne samo odluka koju je o tome donijela Narodna skupština 17.3.2026. godine.

Ništa od toga nije učinjeno ni ovaj put, kao ni godinama unazad u slučaju ranijih vlada i propisa, pa je iz tih razloga neustavna i ova vlada Save Minića. 

No, kroz ovaj slučaj može se vidjeti i koliko je neustavan rad Vijeća naroda u cjelini.

Dr Milan Blagojević