Jedan čovjek odlučuje, drugi potpisuje, treći se nada da će to biti

„Političke elite nemaju strategiju niti ideologiju, a na vlasti opstaju na krilima straha građana. Građani su zato izgubili nadu u promjene ali, ukoliko ih žele, moraju da se pokrenu i krenu u borbu jer je poraz sastavni dio borbe“, poručio je dekan Pravnog fakukteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Bijeljini, prof. dr Goran Marković, u emisiji „MAT“ BN televizije.

- Republika Srpska ima sve manje stanovnika, nezaposlenost je ogromna, industrije skoro da i nema, poreski sistem nije dobro uređen. To odlučujeće utiče na kvalitet života i zadovoljstvo građana životom u Srpskoj. Jake institucije su one koje mogu da riješe te probleme, smatra Marković.

„Kod nas je akcenat stavljen samo na borbu za očuvanje dostignutog stepena autonomije odnosno samostalnosti Republike Srpske. To jeste važno ali ne može se insistirati samo na tome.

Ne može se snaga institucija, pa i čitave Republike, graditi isključivo na tome. To je potpuno jednostran pristup koji dugoročno ne može da da dobre rezultate.

Ljudi će da kažu „dobro, ali mi nemamo hljeba da jedemo“. Sve je to uredu, mi smo sačuvali imovinu, to jeste važno. Pitanje imovine se ne možete poistovijetiti sa nekim manje važnim pitanjima ali nije samo to ono na čemu treba insistirati“, jasan je Marković.

- Usvajanje pa povlačenje zakona urušava povjerenje u pravni sistem. Zakoni se ne mogu donositi da bi važili dva ili tri mjeseca, kaže dalje Marković.

„Ustav i zakoni se donose da bi važili što duže, godinama pa možda i decenijama, jer na taj način potvrđuju svoju valjanost i stvaraju pravnu sigurnost kod ljudi.

Ako svaka dva ili tri mjeseca donosite ustav i zakone i mijenjate ih, to urušava legitimitet čitavog pravnog sistema, pa i Narodne skupštine“, navodi Marković.

U Srpskoj danas jedan čovjek donosi odluke i ima privilegije predsjednika, jedan se tako potpisuje, dok se treći nada da će to biti.

- Ono što zakon prepisuje ne mora da bude u skladu sa moći koju neko posjeduje, a Ustav Srpske o funkciji v.d. predsjednika ne kaže ništa, objašnjava Marković.

„Tako da smo se našli u sivoj zoni gdje je vladajuća struktura prihvatila rješenje koje je njoj u datom trenutku odgovaralo. Neko kao ustavni pravnik bi mogao da kaže da to rješenje nije zasnovano na ustavu i bilo je takvih glasova.

S druge strane, mogli biste da kažete da je to praznina koja omogućava da prihvatite rješenje koje u datom trenutku smatrate politički oportunim“, objašnjava Marković.

- Jednoumlje u političkim strankama, posebno velikim, koje se često dešava, nije dobro niti prirodno i održava se samo vještačkim putem, mišljenja je Marković.

„Zašto se održava? Iz vrlo jednostavnog razloga. Prvo, zato što unutar stranaka imate odnose koji su do te mjere hijerarhizovani da nemate ni minimuma unutrašnje stranačke demokratije. Ona se samo javlja kad unutar stranke dođe do sukoba pa stranka počne da se cijepa. I to je neprirodno stanje.

Drugi problem, ili potreba, je što oni koji upravljaju političkim strankama žele da sačuvaju svoje lične ali i grupne interese. Da bi to postigli, oni moraju da sačuvaju privid jedinstva i toga što smo nazvali jednoumljem“, kaže Marković.

- Javna preduzeća su danas partijski plijen i to vladajućim odgovara, te ne žele rješenje problema. Oni govore o promjeni direktora, a ne promjeni sistema, što je najvažnije, ističe prof. Marković.

„To je rješenje da upravnom odboru javnih preduzeća, pored onih koji su predstavnici države, opštine ili grada, zavisi čije je preduzeće, imate predstavnike radnika i korisnika usluga tih preduzeća.

Da upravni i nadzorni odbori ne mogu da donose odluke na način da će 100 odsto ili veliku većinu tih članova činiti predstavnici osnivača, u prevodu partijski ljudi“, kategoričan je Marković.

- Godina na izmaku je bila preteška i bez perspektive, ističe Marković, dodajući da političke elite nemaju viziju ni strategiju, a da vlast zasnivaju na strahu građana od drugih naroda ili stranaca. Građani su se, kaže, povukli i ne bune se jer misle da ništa od njih ne zavisi.

„Prvo što ih koči je strah, koji proističe iz ekonomske zavisnosti mnogih. Drugi problem je beznađe, jer ljudi, kad vide kako sistem funkcioniše, misle da su promjene nemoguće.

Masa koji učestvuje na protestima mora da ostvari pobjedu da bi osjetila da je moćna, da može da izvrši pritisak. Vrlo često, kad se masa prvi ili drugi put organizuje, doživi poraz, jer je još neiskusna u tome.

Možda to nije dovoljna masa ili nije dovoljan pritisak na one koji vrše vlast i onda dođe do razočaranja. Potrebno je vrijeme da se stekne iskustvo, ali i da se doživi i neki poraz“, mišljenja je Marković.

- Mladi na kojima je budućnost društva nisu skloni aktivizmu i to je ono što brine. Ukoliko građani žele promjene, moraju načiniti prvi korak u borbi za to i ne očekivati da će probleme riješiti neko drugi, prije svega stranci. Mi smo na margini svjetskih dešavanja i interesovanja, zaključuje Marković.

(BN)