Mediji: Karan je možda pobijedio, ali je Dodik izgubio

Iako je SNSD proglasio pobjedu Siniše Karana, svog kandidata na prijevremenim izborima za predsjednika RS, politička slika nakon objave rezultata pokazuje potpuno drugačiju dinamiku.

Onu, u kojoj je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a uprkos nominalnoj pobjedi, pretrpio jedan od svojih najtežih političkih poraza do sada.

Jer, preliminarni rezultati Centralne izborne komisije BiH, objavljeni sinoć, govore da je nakon prebrojanih glasova s više od 92 posto biračkih mjesta , Siniša Karan, kandidat SNSD-a osvojio 200.016 glasova, a Branko Blanuša, kandidat SDS-a i ostatka opozicije 188.010 glasova, što se ne može nazvati ubjedljivom pobjedom Karana, nego više iznenađujućim uspjehom Blanuše. Razlika je moguće i manje, jer brojna biračka mjesta još nisu dostavila CIK-u rezultate glasanja.

Istinski referendum o stanju režima

Jer, ovi izbori nisu bili klasična borba Siniše Karana i Branka Blanuše, kao dva kandidata i to jednog vladajućeg režima i jednog opozicije.

Prijevremeni izbori u RS su bili u stvari referendum, ali ne o ulozi visokog predstavnika Christiana Schmidta u BiH kako je najavljivao Dodik, nego o stanju režima u tom entitetu, njegovoj snazi i njegovoj realnoj podršci među građanima.

A, rezultat u kojem Karan vodi tek s desetak hiljada u odnosu na Blanušu, jasno pokazuje da se tlo pod SNSD-om ozbiljno pomjera. Taj 'potres' je utoliko vidljiviji i osjetniji, ako se zna da je SNSD  tokom dvadeset godina gradio svoju glasačku bazu i tijelo i to kroz zapošljavanja, kontrolu javnih resursa i davanjem javnih poslova podobnima.

Paralelno je razvijan i jak izborni inženjering, o čemu svjedoče brojni dokumentovani slučajevi nepravilnosti, kako na ovim, tako i na ranijim izborima.

Uprkos svemu, SNSD je pobijedio s oko 12 hiljada glasova što je u odnosu snaga pozicije i opozicije izuzetno mala razlika.

Šta su sve građani prepoznali i kaznili

Iz SNSD-a su još prije dvije godine tvrdili da imaju 200.000 članova, što je trebalo da bude velika prednost i da garantuje stabilnu podršku. U kampanji su nastupili sa Sinišom Karanom, kao  kandidatom prepoznatljivim široj javnosti, uz čije su fotografije uvijek bile istaknute i fotografije Milorada Dodika, kao simbol političkog kontinuiteta.

Višemjesečna Dodikova kampanja u kojoj je širio mržnju prema Bošnjacima, teorije zavjere o udarima Zapada na RS , njegova retorika koja je kod građana probudila strah od sukoba, brojne afere SNSD-a koje su RS koštale gubitka stotina miliona KM, sve lošiji položaj radnika i teži život građana, sigurno su faktori koji su doprinijeli tome da građani ne stanu u značajnijem broju 'iza Dodika'.

Ono što se pokazalo je to, da SNSD-ova igra na kartu žrtve i priču da je Milorad Dodik 'nepravedno osuđen', da je Zapad protiv njega i protiv RS nije polučila očekivani rezultat, jer jednostavno taj narativ ovoga puta nije prošao.

Lošem izbornom rezultatu SNSD-u, uprkos vodstvu njihovog kandidata i tome što su proglasili pobjedu, vjerovatno je doprinijelo i to što su Dodik i SNSD uoči samih izbora  praktično demonstrirali da se ne bore za entitet RS, nego za sopstvene pozicije i interese.

O tome svjedoči dogovor Dodika sa Sjedinjenim Američkim Državama, čiji detalji nikada nisu objašnjeni javnosti, ali su nakon njih uslijedili potezi SNSD-a koji su ukazali na podanički odnos i svojevrsnu izdaju interesa RS, Dodika i te stranke prema međunarodnim akterima, a koje oni često spočitavaju svojim političkim oponentima.

Građani nisu znali šta je Dodik obećao, ali su očigledno jasno prepoznali u njegovim postupcima da je on spreman žrtvovati sve da bi mu bile skinute sankcije i da bi sačuvao vlastitu političku moć.

Zbog toga je veliki broj birača odlučio kazniti Dodika uskraćivanjem podrške. Nisu dozvolili da budu ponovo uvučeni u njegovu borbu za lični opstanak, niti da posluže kao pokriće za njegovu prošlu dozvolu i budući politički manevre.

Brojke to potvrđuju. Od oko 1,2 miliona birača, Karan je dobio oko 200.000 glasova, ni petinu ukupnog tijela sa pravom glasa. A među onima koji su izašli, njegov rezultat se praktično dijeli napola sa Blanušom.

Najopasniji politički signal za Dodika u zadnjoj deceniji

Izlaznost od 35,78 posto pokazuje da SNSD nije uspio mobilizirati većinu građana, a kamoli osigurati širu podršku koju godinama predstavlja kao 'neupitnu'.

Za Dodika je ovo najopasniji politički signal u posljednjih deset godina. Ako njegov režim u uslovima ogromne kontrole institucija, medija, resursa, zapošljavanja i direktnog vršenja pritiska ne može ostvariti ubjedljivu pobjedu, to znači da je realna podrška vlasti dramatično opala.

S druge strane, bez obzira na to što je Branko Blanuša, kandidat SDS-a i ostatka opozicije, inače čovjek nepoznat široj javnosti , njegova kandidatura pokazala se kao pun pogodak, uprkos početnom skepticizmu u vezi s njegovom kandidaturom.

Ispostavilo se da je Blanuša  ostvario rezultat koji vjerovatno nijedan već etablirani opozicioni političar ne bi mogao postići. Njegova neopterećenost partijskim članstvima i prošlošću i unutaropozicionim sukobima postala je njegova najveća prednost, jer ga je očigledno učinila prihvatljivim i biračima koji bi inače bili ravnodušni.

Opozicija sada ima jasan prostor da tvrdi da je ravnopravan politički faktor u Republici Srpskoj. Njihov rezultat je, u odnosu na režimski namješten politički teren, nevjerovatan. A Blanuša je postao simbol mogućnosti promjene i dokaz da građani žele novu politiku i nova lica.

Zato je zaključak o jučerašnjim izborima u RS jednostavan. SNSD je pobijedio na papiru, ali je izgubio u stvarnosti. Ovi izbori su pokazali da režim više nema neupitnu podršku, da se biračko tijelo budi i kada 'spava' odnosno šalje jasnu poruku i neizlaskom na izbore, te da promjene, prvi put nakon mnogo godina, izgledaju stvarno, dostižno i bliže nego ikada.

(Raport)