Funkcionerske povlastice: ručkovi bez pokrića, računi bez stida

Skoro svaka deseta marka potrošena za radne sastanke, ručkove i večere državnih funkcionera u koju su novinari CIN-a imali uvid − potrošena je na alkohol.

Ovakvo trošenje nije zabranjeno, ali ga revizori smatraju neprimjerenim i godinama preporučuju jasnija pravila utroška. Bez obzira na preporuke, promjena nema.

Dan žena, Bugojno, 2024. godina. U motelu „Alibey” je napravljen ceh od 914 KM koji je novcem građana platio državni ministar odbrane Zukan Helez.

Uz hranu, na računu je 60 piva, 22 pelinkovca, 11 čaša bijelog vina i boca „Vranca Procorde” – ukupno više od stotinu alkoholnih pića.

Ministar Helez je trošak opravdao računima i službenom zabilješkom u kojoj piše da je bio na sastanku i radnom ručku s 11 predstavnika udruženja žena Gornjovrbaske regije i Kantona 10 te Gender centra Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH).

Ali, većina njih kaže da taj dan nisu bili sa ministrom Helezom.

Devet državnih ministarstava, Generalni sekretarijat i Ured predsjedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine su od 2018. do 2024. godine potrošili 7,14 miliona KM javnog novca na reprezentaciju.

Novinari CIN-a su imali uvid u manji dio ovih računa – iznos od 578 hiljada maraka – koji svjedoče da se novac za reprezentaciju u Savjetu ministara značajnim dijelom troši na alkohol u kafanama i restoranima širom zemlje i u inostranstvu, a pravda kao utrošak na sastancima sa saradnicima, radnim ručkovima ili zvaničnim večerama.

U ministarstvima nema detalja o razlozima i ciljevima sastanaka, a interne kontrole su slabe pa stvarnu provjeru računa rade samo revizori iz Kancelariji za reviziju državnih institucija BiH.

Oni svake godine skreću pažnju na neodgovorno trošenje reprezentacije i preporučuju preciznije pravdanje javnog novca, ali institucije rijetko poštuju njihove preporuke.

Siva zona računa

Zakon dozvoljava državnim zvaničnicima da troše javni novac na hranu i piće u ugostiteljskim objektima – to su sredstva za tzv. reprezentaciju i na raspolaganju su im svake godine. Osim ministara i njihovih zamjenika, u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine (VMBiH) na reprezentaciju imaju pravo i predsjedavajući, generalni sekretar, rukovodioci sektora i svi kojima ministri daju odobrenje.

Oni mogu godišnje potrošiti između 60.000 i pola miliona maraka.

U Pravilniku o trošenju reprezentacije Savjeta ministara, donesenom prije više od 10 godina, piše da je trošenje javnog novca na hranu i piće u ugostiteljskim objektima neophodno radi održavanja službenih i poslovnih kontakata i prijema gostiju.

Funkcioneri troškove moraju pravdati potpisanim fiskalnim računima i podnijeti izvještaje o razlogu sastanka, ali u više od hiljadu stranica dokumenata u koje je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) imao uvid nedostaju detalji o razlozima trošenja.

Ni dokazi o dešavanjima u bugojanskom motelu „Alibey” nisu jasni. U zabilješci ministra Heleza piše da je sastanak sa predstavnicima vlasti i nevladinih udruženja održan početkom marta 2024. godine.

No, iz Vlade i Skupštine Kantona 10 te udruženja iz tog područja kažu za CIN da oni nisu imali zvaničnih sastanaka sa ministrom odbrane.

Isti odgovor je stigao i iz Gender centra FBiH: “Nismo učestvovali na pomenutom sastanku. (…) Nismo nadležni za nivo institucija Bosne i Hercegovine”.

CIN je kontaktirao predstavnice četiri udruženja žena sa područja Kantona 10 i Gornjovrbaske regije i sve su negirale da su bile na sastanku. Ostale nije bilo moguće dobiti na prijavljene kontakte.

Prema računu, na hranu i piće u motelu „Alibey” potrošeno je 914 KM. Popijeno je 90 alkoholnih pića i oko 3,5 litre vina. Ministar je kasnije izvijestio da je sastanku prisustvovalo 11 osoba.

Ministarstvo odbrane je u periodu od 2021.do kraja 2024. godine potrošilo 997.176 KM na reprezentaciju. Novinari CIN-a su pregledali dio dokumentacije i iz nje zaključili da se oko 20 posto potrošenog novca odnosi na alkohol.

Analizom dijela računa iz perioda od proljeća 2023. do kraja 2024. vidi se da je ministar Helez, uz ostalo, platio više od 1.000 žestokih pića i piva te oko 27 litara vina. Najviše računa napravljeno je u njegovom Bugojnu.

Među njima su i sastanci sa predstavnicima demobilisanih boraca, ali novinari CIN-a nisu mogli utvrditi o kome je zaista riječ. U februaru 2024. je potpisao da je u restoranu „Babilon” razgovarao sa predstavnicima sportskih udruženja ratnih vojnih invalida Srednjobosanskog kantona (SBK).

Bila je subota, a na računu od 202,50 KM je uz hranu bilo i 19 alkoholnih pića. Na ručku je bilo šest osoba.

Predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida SBK Ekrem Julardžija kaže da nije bio na ovom sastanku.

„Sva dešavanja vezana za sport osoba s invaliditetom se dešavaju preko Saveza ratnih i vojnih invalida Srednjobosanskog kantona jer mi na nivou kantona nemamo sportskih saveza invalida”, rekao je on.

Nešto kasnije, na ljeto 2024. godine, ministar Helez je potpisao troškove za hranu i piće na dva sastanka sa, kako je saopšteno , demobilisanim borcima Busovače.

Prvo je javnim novcem platio mini gozbu sa bocom vina i 15 piva u restoranu „Fehro” u Busovači 132 KM, a petnaest dana kasnije večeru sa 34 piva i šest višnjevača 406 KM.

„Sa mojom organizacijom i mojim upravnim odborom nije sjedio i nismo imali nikakve sastanke”, kaže za CIN Hrustan Lušija, predstavnik Organizacije demobilisanih boraca odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine Srednja Bosna.

Novinari CIN-a su kontaktirali predstavnike još dva boračka udruženja sa područja SBK, ali niko od njih nije potvrdio da je bio na sastanku sa Helezom.

Detalji o razlozima i zaključcima ovih razgovora ne postoje u dokumentaciji za pravdanje troškova koja je data na uvid novinarima CIN-a.

U aktima ministarstava o pravdanju reprezentacije ne zabranjuje se plaćanje alkohola. Ipak, u Uredu za reviziju državnih institucija BiH smatraju takve troškove neprimjerenim.

Tako se ni u Ministarstvu odbrane nisu bavili troškovima reprezentacije ministra Heleza.

Institucija može odbiti pravdati trošak koji smatra nesavjesnim i neprimjerenim, ali se to rijetko dešava.

Helez je u bilješke upisivao i da se sastajao sa penzionerima i demobilisanim vojnicima, bez dodatnih objašnjenja. Tako se u Ministarstvu nalazi i račun sa sastanka sa „25 penzionera” od 496 KM iz septembra 2024. godine. Prema računu, do 15 sati popili su 84 piva, vino i 10 žestokih pića.

Na drugom sastanku sa „penzionisanim vojnim osiguranicima” pilo se do ponoći − 15 jegera, 28 piva i 1,8 litara vina. Na alkoholu se nije štedjelo ni na sastanku sa demobilisanim visokim oficirima.

Desetero ljudi popilo je tri boce vina i 39 žestokih pića. Kapljica je dobro išla i sredinom 2024. u Karakaju, kada je prilikom susreta sa tri demobilisana borca popijena boca likera „Gorki list”, 8 piva i čaša vina.

Probranija pića popijena su krajem aprila 2024. u Bugojnu na sastanku ministra sa „menadžmentom „Binasa”, „Pretisa” i TRZ-a”. Devet osoba popilo je 29 čaša viskija „Chivas”, 21 jeger, 9 čaša i bocu vina te 6 piva.

Svi ovi troškovi su odobreni, a isplata javnog novca opravdana. Nije poznato da li su sastanci dali nekakav rezultat.

Ministar Helez nije htio govoriti za CIN. Pozive preko Ministarstva je ignorisao mjesecima, a prilikom susreta tokom službene aktivnosti na Igmanu rekao je: “Drugi put se vidimo!”

Košarčeva mediteranska večer uz vino i rakiju

Pravila omogućavaju funkcionerima da novac za reprezentaciju troše i u inostranstvu. Tako je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac često boravio i trošio u regionu.

Prema dokumentima koje su novinarima CIN-a stavili na raspolaganje u Ministarstvu, sastajao se sa ministrima u Vladi Republike Srbije, ambasadorom BiH te članovima predstavništva Republike Srpske u toj zemlji.

U Ministarstvu je ostalo zabilježeno da je samo 2024. godine desetak puta bio u Beogradu i iz državnog budžeta na konto reprezentacije potrošio 6.755 KM. Za većinu ovog novca nema traga na šta je tačno potrošen.

Košarac nije objasnio ni troškove iz marta 2023. godine: nakon što je tokom dana otvorio Samit energetike “SET Trebinje 2023”, otputovao je u Crnu Goru i u popularnom hercegnovskom plažnom baru nešto iza 22 sata javnim novcem platio račun od skoro 500 KM na kom su boca vina „Malvazija Kozlović” i osam rakija. U bilješci o utrošku ne piše s kim je jeo i pio niti kojim povodom i ciljem.

Na svim ovim sastancima naručivali su se hrana i piće, a javnim novcem Košarac je u skoro svim prilikama plaćao i alkohol – 7.924 KM od ukupno 106.382 KM koje su novinari CIN-a pregledali u Ministarstvu.

I Košarac je poput Heleza ignorisao sve zahtjeve CIN-a za razgovor o novcu koji je potrošio.

Početkom juna 2024. godine je potpisao dva računa na skoro 2.500 KM. Za manji dio novca je priložen račun iz beogradskog restorana, dok je najveći dio potrošen u hotelu, bez detalja o utrošku.

Košarac je taj dan na svom Instagram profilu objavio da je u Predstavništvu Republike Srpske u Beogradu razgovarao sa direktorom Investiciono-razvojne banke i stručnjakom Zelenog klimatskog fonda (GFC) o “akreditovanju Republike Srpske za implementacionu jedinicu Fonda”. Isti dan je objavio da je sa šefom Predstavništva razgovarao o “Svesrpskom saboru”.

„Naš cilj je da podržimo napore institucija Srpske u daljem razvoju i jačanju vlastitih kapaciteta”, napisao je na svom profilu državni ministar Košarac.

Bez obzira na sadržaje sastanaka, koje Ministarstvo i nije propitivalo, svi ovi troškovi su plaćeni iz državnog budžeta, a među njima i 964 KM sa “sastanka sa privrednicima grada Nevesinje” dan nakon Opštih izbora 2022. godine na kojem se, uz ostalo, popilo 89 rakija.

Novinari CIN-a su kontaktirali devetero privrednika iz Nevesinja, od kojih je jedan rekao da “možda i jeste bio”, dok su ostali negirali sastanak.

Kao i u slučaju Ministarstva odbrane, državna revizija i u Ministarstvu spoljne trgovine godinama skreće pažnju da su “revidiranjem troškova eksterne reprezentacije uočene određene nepravilnosti koje se ogledaju u pravdanju troškova reprezentacije bez pisanog obrazloženja ili jasno definiranog povoda nastanka troška, kao i određene slabosti internih kontrola prilikom korištenja biznis kartice”, ali se u ovim institucijama situacija ne mijenja.

Jedinica za internu reviziju ovog ministarstva nije radila revizije troškova reprezentacije niti njihovog pravdanja. Sa ove stavke je za pet i po godina potrošeno 328.574 KM.

U više od hiljadu računa reprezentacije funkcioneri su troškove hrane i pića najčešće neodređeno opisivali kao “radni sastanak”, “radna večera” ili “reprezentacije” i to, uglavnom, u Uredu generalnog sekretara i predsjedavajućeg SMBiH.

Iz uvida u račune od 2020. do polovine 2024. godine, ovako je pravdano trošenje nešto više od 160 hiljada KM potpisima sekretara Roberta Vidovića, bivšeg predsjedavajućeg Zorana Tegeltije te trenutne predsjedavajuće Borjane Krišto.

Nešto više od desetine tog iznosa potrošeno je na alkohol.

Tegeltija je javnim novcem platio dva ručka uoči nove 2023. godine u restoranu „Bob-exclusive” na Trebeviću, ukupno 2.465 KM. Tom prilikom popijeno je 19 boca vina, 30 rakija, 16 piva te pet likera i konjaka. Instituciji nije objašnjeno ni koliko ljudi je u tim prilikama jelo ni kojim povodom su se okupili.

Revizori godinama opominju u izvještajima da sistem internih kontrola u Generalnom sekretarijatu nije zadovoljavajući i opominju da se to mora promijeniti. To se još nije desilo. Njihovi komentari se odnose upravo na neodređeno i nedovoljno objašnjenje i pravdanje pojedenog i popijenog u različitim restoranima i kafanama.

Nejasno je i kako je generalni sekretar Vidović mogao potrošiti 400 KM za med u „Apihumu” u rodnom Ljubuškom i 982 KM za 60 boca vina u Vinariji „Buntić”, ali je on poput ministara odlučio izbjegavati razgovor sa novinarima CIN-a i objasniti javnosti u koju svrhu je utrošen ovaj novac.

Državni ministri i njihovi zamjenici u Savjetu ministara BiH uživaju niz materijalnih privilegija koje su im omogućene zakonima i podzakonskim aktima – prosječna mjesečna primanja su od 4.000 do 6.200 KM, imaju obezbijeđene naknade za tzv. odvojeni život ako dolaze u Sarajevo iz udaljenijih mjesta, plaćen smještaj, službene automobile s vozačima, plaćena putovanja i garantovanu otpremninu po odlasku u penziju.

O zloupotrebama ovih privilegija je CIN već pisao, a sve su se dešavale upravo zbog široko postavljenih pravila korištenja novca, bez jasnih ograničenja i uputa o načinu i pravdanju trošenja – poput onih u Pravilniku o trošenju reprezentacije iz 2014. godine.

“U Pravilniku je omogućeno da se koristi sve moguće što ima u nekakvom ugostiteljskom objektu”, kaže Darko Kasap iz Ureda koordinatora za reformu javne uprave, dodavši da bi Pravilnik trebalo poboljšati po uzoru na zemlje EU-a.

„Za početak, da preciziramo konkretno na što oni mogu da potroše kada je u pitanju njihova reprezentacija jer, zaista, se radi kumulativno o značajnim iznosima koji koštaju ovo društvo“, kaže Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH.

Ovakve izmjene se još nisu desile, a u nadležnom Ministarstvu finansija i trezora BiH ne odgovaraju na upite novinara o ovome te ignorišu i preporuke državnih revizora.

„Evo, i kad bi rekli 50% da je potrošeno za prave namjene, ali ipak je 50% veliki iznos koji nije potrošen za prave namjene. Dakle, to je nešto što je nastalo kao neki privatni trošak, a plaćen je sredstvima građana”, kaže bivši generalni revizor Ureda za reviziju institucija Federacije Bosne i Hercegovine Dževad Nekić

(CIN)