Blagojević: Ubi nas neznanje

Predsjednik Ustavnog suda BiH je 10.9. ove godine donio odluku o privremenoj mjeri kojom je privremeno, do odluke suda o meritumu, stavio van snage tačke 6-8 zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske od 22. avgusta 2025. kojima je Narodna skupština zahtijevala od Milorada Dodika da nastavi da obavlja funkciju predsjednika Republike iako mu je presudom Suda BiH to zabranjeno, kao i da Narodna skupština odbacuje mogućnost održavanja prijevremenih izbora za predsjednika Republike raspisanih od strane CIK BiH za 23.11. ove godine, te je zahtijevala od svih organa vlasti u Republici Srpskoj da ne preduzimaju bilo koju radnju vezanu za održavanje tih izbora.

Dr Milan Blagojević 

Reagujući na tu odluku Mirsada Ćemana, predsjednika Ustavnog suda BiH, pravnik Ognjen Tadić, pravni savjetnik predsjednika Republike, je istog dana napisao, a RTRS odmah objavio "da to što je danas uradio Mirsad Ćeman u svojstvu predsjednika krnjeg Ustavnog suda BiH predstavlja drastično prekoračenje ovlašćenja".

Rekavši ovo, Tadić je ubrzo zatim u istom tekstu pozvao Ćemana "da objasni zašto smatra da postoji nemogućnost sazivanja sjednice" svih sudija tog suda, pa da sve sudije odlučuju, podsjetivši "na praksu tog suda prisutnu već duže vremena da se sjednice održavaju onlajn".

Dakle, Tadić smatra da su sve sudije Ustavnog suda BiH trebale da odlučuju o tome da li će biti donijeta navedena privremena mjera, a da je predsjednik tog suda mogao sam da o tome odluči samo da je postojala nemogućnost održavanja sjednice svih sudija i uz obavezu predsjednika da u tom slučaju obrazloži u čemu se ogledala nemogućnost održavanja takve sjednice.

Međutim, stvari u tom pogledu stoje sasvim drugačije od onoga kakvim ih je javnosti pokušao prikazati Tadić, što je posljedica njegovog neznanja i iz toga proizašlog pogrešnog tumačenja Pravila Ustavnog suda BiH.

Naime, u članu 12. tih Pravila je propisano da tročlano malo vijeće Ustavnog suda BiH odlučuje jednoglasno o  svim zahtjevima za donošenje privremenih mjera, a da to vijeće čine predsjednik suda i dva potpredsjednika iz reda sudija koje su izabrali nadležni zakonodavni organi entiteta.

To je, dakle, norma o ovom pitanju, iz koje jasno proizlazi da bi i o jučerašnjoj privremenoj mjeri na sjednici odlučivalo to troje domaćih sudija Ustavnog suda BiH, a ne sve sudije tog suda kako pogrešno prikazuje Ognjen Tadić.

Međutim, Republika Srpska vođena pogrešnom politikom Milorada Dodika i neznanjem silnika kojima je okružen neće da izabere sudije iz Republike Srpske u taj sud pa zbog toga ne može da se održi sjednica navedenog malog vijeća, jer nema jednog potpredsjednika iz Republike Srpske kao člana tog vijeća koje o svakom zahtjevu za izdavanje privremene mjere mora odlučiti jednoglasno. 

I u tome se i juče ogledala nemogućnost održavanja sjednice malog vijeća, zbog čega je predsjednik Ustavnog suda BiH na osnovu člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda BiH morao sam da odlučuje o privremenoj mjeri.

To je sva istina o ovome, a ne ono što Ognjen Tadić u svom neznanju govori.

Jučerašnja odluka predsjednika Ustavnog suda BiH i njena pogrešna interpretacija od strane Ognjena Tadića, sročena za potrebe odbrane jedne politike, najbolji su dokazi pogrešnosti te politike.

Jer, da je juče Republika Srpska imala barem jednog svog sudiju u Ustavnom sudu BiH ne bi predsjednik tog suda iskoristio pravo da sam odlučuje, već bi o tome moralo odlučivati tročlano malo vijeće, i to jednoglasno, kako je propisano članom 12. Pravila Ustavnog suda BiH.

Zato se i na ovom polju vide pogubne posljedice pogrešne politike Milorada Dodika. 

Takva politika, ne samo na ovom planu, traje u kontinuitetu bezmalo već 20 godina.

Tom politikom i neznanjem Republika Srpska je devastirana na svim poljima, a ne samo na ovom pravnom i pravosudnom.

U tom pogledu kao jedan iz niza dokaza može poslužiti najnoviji podatak o fiskalnom prometu.

U prvih šest mjeseci ove 2025. godine ukupan fiskalni promet u Republici Srpskoj iznosio je nešto više od 5,3 milijardi KM, dok je taj promet u Federaciji BiH u istom periodu iznosio 34,5 milijardi KM.

Ove cifre govore više nego dovoljno o katastrofalnom stanju ekonomije u Republici Srpskoj, čemu se mogu dodati kontinuirani pad industrijske proizvodnje u Republici Srpskoj i njen kontinuirani spoljnotrgovinski deficit.

Sve to je posljedica neznanja i pogrešne ekonomske politike, a moglo je biti sasvim drugačije. U nizu tih mogućnosti, evo samo jedne koju ostavih za kraj 

Kažu da Srbija ima 11 milijardera i više od 30.000 multimilionera.

Niko od njih ne uloži u Republiku Srpsku, u smislu da pokrene proizvodnju ili da održi postojeću, da se ne gase postojeće proizvodne firme.

U Doboju, gradu slučaju, se u protekle dvije decenije ugasiše brojne proizvodne firme:

Trudbenik (fabrika kompresora), Bosanka (fabrika za preradu voća), Razvitak (fabrika namještaja), TDSK (fabrika dalekovodnih stubova i konstrukcija), Enterijer (fabrika namještaja), kao i druge firme.

A da su ih ti srbijanski bogataši kupili, pa i uz finansijsku podršku budžeta Srbije i Srpske (što je bilo moguće kroz ratifikovani Sporazum o specijalnim paralelnim odnosima Srbije i Srpske), ostala bi proizvodnja, pa bi i ti bogataši zaradili, ali bi i ovdašnji ljudi radili, pravili bi se realni proizvodi, a ne samo ispijale kafe u kafićima i otvarale neproizvodne STR i hipermarketi. 

Doboj nažalost nije usamljen u tome nego je samo jedan od takvih primjera katastrofalnog stanja u Republici Srpskoj, ubijene našim neznanjem.

Dr Milan Blagojević