Cijene stanova i dalje rastu: Kako do krova nad glavom?

Cijene stanova u Republici Srpskoj i dalje rastu, ali razlike među opštinama i gradovima su ogromne. Dok je kvadrat u nekim manjim mjestima i dalje moguće kupiti po relativno povoljnim cijenama, u većim gradovima poput Banjaluke one dostižu rekordne iznose. Zašto su manja mjesta sve manje atraktivna za ulaganje i kako građani odlučuju gdje će kupiti nekretninu?  

Želite li kupiti stan u Republici Srpskoj, ali za to ne želite izdvojiti puno novca? Najpovoljnije možete proći u Modriči gdje je prosječna cijena kvadrata 1.671 marku.

U Kotor Varošu prosječan kvadrat možete pazariti za nešto ispod 1.800 KM. Treći najjeftiniji prosječan kvadrat možete kupiti na Palama, ali za nešto više novca – 2.008 KM. 

„Ovi statistički podaci govore o sveobuhvatnoj prodaji i starih stanova i novogradnje. Po tim cijenama koje su navedene kao niže ne može se izgraditi kvadrat stana.

To je u pitanju stara gradnja, novogradnje ili nema puno ili nema nikako zato što nema potražnje, pa dobijemo tu neku srednju vrijednost“, kaže  Dragan Milanović, direktor agencije za nekretnine.

Kada se u računicu ubace sve opštine i gradovi u Republici Srpskoj, prosječna cijena kvadrata stana u ovoj godini iznosila je 3.078 KM.

„Kod nas je svijest kupaca, naročito onih koji imaju novac, da žele da budu u strogom centru grada, da budu na što atraktivnijem mjestu.

Trendovi na zapadu su da ljudi idu da žive na periferiji, gdje im je mirnije, ima manje gužve i ljepše se i konfornije živi. Kod nas nažalost ljudi žele da budu u epicentru“, kaže Milanović. 

Građani višak kapitala ne žele ulagati u manje sredine, jer su svjesni da broj stanovnika opada i da je dugoročna perspektiva takvih nekretnina i više nego upitna. Umjesto toga, odlučuju se na sigurniju kupovinu, čime se stvara velika razlika u cijeni nekretnina, objašnjava agent za nekretnine Stefan Vasilić. 

„Sve je stvar viška novca. Vi ako zaradite novac, nećete ga uložiti u Modriču, nego ćete kupiti stan u Banjaluci kako biste ga izdavali i dobijali određenu stopu prinosa. Ti ljudi generišu potražnju i što je veća potražnja, samim tim su i cijene visoke“, kaže Vasilić. 

Za razliku od velikih evropskih metropola, čije stanovništvo u nemogućnosti kupovine nekretnine dom pronalazi u okolnim manjim gadovima, svakodnevno putujući na posao, kod nas zbog loših saobraćajnih veza, ali i navika stanovništva, taj trend nije zaživio, objašnjava Vasilić. 

„Možemo napraviti paralelu da je postalo sve teže kupiti stan u Banjaluci. Došli smo na nivo kao u Beču da je nemoguća misija da kupite stan od plate. Tako i u Banjaluci, ako radite za platu, dvije prosječne plate ne pokrivaju cijenu jednog prosječnog kvadrata.

Jedina mogućnost i alternativa mogli bi biti stanovi u manjim mjestima, ali s obzirom na saobraćajnu povezanost i uslove života u manjim mjestima, ljudi biraju da ostanu u velikim centrima“, kaže Vasilić. 

Većina građana se vodi parolom – bolje biti podstanar u Banjaluci, nego domaćin na selu i to je glavni razlog male ili nikakve potražnje za nekretninama mimo nekoliko većih regionalnih centara, zaključuje Vasilić. 

(BN) Foto: BN