Akademska zajednica bez autoriteta i prilično pasivna

Na fakultetima širom Republike Srpske raste osjećaj da je akademska zajednica sve manje spremna da kritički preispituje odluke vlasti i postavlja pitanja koja mogu izazvati kontroverzu. Umjesto toga, mnogi akademici biraju sigurniji put, izbjegavajući teme koje bi mogle dovesti do konflikta sa političkim i društvenim establišmentom. Postavlja se pitanje zašto je tako i gdje su danas fakulteti, univerziteti i akademija nauka?

Znanje se mora znati, ono se ne može kupiti, ali živimo u društvu u kome se kupuju diplome, sertifikuju neznalice, plagiraju doktorati i stiču lažna akademska dostignuća. Po ocjeni profesora doktora Petra Kunića u ovakvom ambijentu u Republici Srpskoj nema progresa što se tiče univerziteta i akademije nauka.

“Naravno da su glavni elementi nazadovanja univerziteta, pa i Akademije upravo u činjenici da je politički narativ postao presuditelj svega i svačega. Taj politički narativ ušao je u fakultet, a ušao je i u Akademiju nauka.”, smatra prof. dr Petar Kunić.

U uslovima nazadovanja univerziteta, smanjenja broja studenata sve je manje akademskih rasprava o ključnim društvenim pitanjima. Ako je obrazovanje zlatni ključ slobode, zašto su onda naši umovi, naši intelektualci zarobljeni u okovima ćutanja?

Rajko Tomaš, redovni profesor na banjalučkom univerzitetu, stava je da je akademska zajednica u Republici Srpskoj prilično pasivna.

“Međutim postoji jedan dio akademske zajednice koji je vrlo aktivan ali koji je nažalost u takvim procedurama da mora da se bori za reference za napredovanje tako da nisu orjentisani na rješavanje domaćih problema nego jednostavno bore se za ono što predstavlja sutra osnovu za njihovu egzistenciju.  Jedan dio akademske zajednice jeste paisvan, jedan dio akademske zajednice je u političkim vodama.”, kaže Tomaš.

Marko Đogo, dekan Ekonomskog fakulteta UNIS navodi da je ovdje kod nas  teško izgraditi poziciju. “I nemate dovoljno autoriteta u akademskoj zajednici koji bi se izdigli iznad dnevne politike i gdje bi javnost zaista prihvatala njihova mišljenja.”

I tako dok su jedni zaokupljeni borbom za egzistenciju, drugi plivaju u političkim vodama, treći se priklanjaju politici nezamjeranja, čak i onda kada je jasno da su i sami ugroženi, rezultat toga je činjenica da Akademija nije dosegla nivo koji se od nje traži.

“Ovdje se biraju akademici u zatvorenom krugu ti meni, ja tebi. Dok u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu kandidati za akademike se pojavljuju u javnosti. Imamo kritičke refleksije prema tim kandidatima, jer ako vi nekog primate bez te transparentnosti posebno te akademike onda sumnjate u njihov kvalitet. Zato imamo situaciju u akademiji da ima tamo ljudi koji ne bi smjeli prići blizu akademije.”, rekao je Kunić.

Kako u akademiji ima onih koji joj ne bi smjeli prići, ništa bolje nije ni u drugim institucijama. Na brojnim mjestima platu primaju kadrovi koji ni po čemu to mjesto ne zaslužuju, ali nažalost to određuje volja moćnika, a ne znanje i kvalitet. I dok god je tako, nikakav prosperitet se ne može očekivati.  

(BN)