Dr Blagojević: Zakon o eksploataciji opasnih ruda

Za početak jula ove godine planirana je sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj bi, kako se najavljuje, trebao biti usvojen Prijedlog zakona o geološkim istraživanjima. Za kratko vrijeme to je drugi po redu zakon koji se donosi o ovoj materiji.

Republika Srpska 25.06.2024 | 16:47

Piše: Dr Milan Blagojević

Ono što je za očekivati je da se i ovaj put zadrži rješenje, sadržano u jednom drugom zakonu - Zakonu o rudarstvu, prema kojem bi resorni ministar i dalje donosio rješenja kojima bi se odobravala eksploatacija svih ruda, pa tako i onih koje su opasne za životnu sredinu i čovjeka, poput nikla, litijuma i sličnih sirovina.

Koliko su one opasne za čovjeka i prirodu na svoj način svjedoči i saopštenje Predsjedništva SANU još iz septembra 2012. godine (saopštenje broj 42/10 od 28.9.2012. godine).

U njemu je SANU između ostalog upozorila javnost na to da otvaranje rudnika nikla "narušava izgled područja i degradira osnovne prirodne vrednosti i resurse" te da "eksploatacija sličnih, siromašnih ruda, pretvara zelene površine u Mesečeve pejzaže".

S obzirom na ove i brojne druge iskustvene spoznaje, do kojih se došlo naučnim putem, bilo bi dobro da se dosadašnji postupak davanja odobrenja za eksploataciju opasnih ruda izmijeni nečim novim, što bi bilo od koristi za čovjeka i životnu sredinu.

Naime, ovdje kod nas se ustalila praksa, koja je pretočena i u slovo zakona, prema kojoj odobrenje za eksploataciju svih ruda daje resorni ministar svojim rješenjem.
Međutim, tu praksu treba mijenjati, jer o rudarenju ne treba odlučivati jedan čovjek ili nekolicina njih, budući da to nisu niti trebaju biti pitanja od interesa samo za njih, već se radi o nečemu što je interes daleko šire zajednice ljudi.

Recimo, kada se treba donositi odluka o tome da li treba dozvoliti eksploataciju litijuma na Majevici, ili nikla na Ozrenu,  ne treba mnogo argumentacije da bismo se uvjerili kako o takvim pitanjima odluku ne treba da donosi jedan čovjek, ministar svojim rješenjem, već se u svakom od takvih slučajeva treba donositi poseban zakon, npr. zakon o eksploataciji litijuma na Majevici, što do sada nije bio slučaj.

Stoga takvo rješenje najprije treba ugraditi u sistemske zakone o tome, a to su Zakon o rudarstvu i Zakon o geološkim istraživanjima, kako bi se izbjeglo da u tim zakonima piše da o tome odlučuje resorni ministar svojim rješenjem. 

Time bi bilo omogućeno i donošenje posebnog zakona u svakom slučaju kada treba dozvoliti eksploataciju ruda, naročito onih koje su opasne po život čovjeka i životnu sredinu.

Prednosti ovakvog postupanja bile bi višestruke, od kojih bi za sada izdvojio samo dvije od njih.

Prvo, u tom slučaju bi o ovim krucijalnim stvarima raspravljao i odlučivao zakonodavac-parlament, a ne pojedinac, čime bi u značajnoj mjeri bila smanjena mogućnost uticaja na pojedinca i njegovo podmićivanje zarad dobijanja dozvole za eksploataciju određene rude.

A druga ništa manja korist je da bi se u slučaju donošenja takvih posebnih zakona omogućavalo da isti nakon usvajanja budu podvrgnuti ustavno-sudskoj kontroli njihove (ne)usklađenosti sa Ustavom Republike Srpske, i to onim odredbama tog Ustava koje propisuju pravo svakog čovjeka na zdravu životnu sredinu, koje pravo u sebi sadrži i zabranu donošenja zakona kojima bi se povređivalo to ustavno pravo.

Samo u tom slučaju bi onda Ustavni sud Republike Srpske na osnovu stručnih mišljenja mogao da utvrdi i odluči o tome da li se, recimo zakonom o eksploataciji litijuma na Majevici, ili zakonom o eksploataciji nikla na Ozrenu, povređuje Ustav Republike Srpske time što se takvim zakonima krše ustavne odredbe o pravu na zdravu životnu sredinu.

I da svaki put kada utvrdi kršenje tog ustavnog prava Ustavni sud ukine takav zakon te time spriječi za čovjeka i prirodu opasnu eksploataciju ruda.

Sadašnji sistem je suprotan od toga, jer sve prepušta volji pojedinca oličenog u određenom ministru, što nikako nije dobro kako za državu tako ni za društvo.

Dr Milan Blagojević