Nakon više od stotinu godina, dabrovi u Drini

Nakon što ih više od stotinu godina nije bilo, dabrovi su se ponovo pojavili na rijeci Drini. Ova zaštićena vrsta glodara gradi sklonište isključivo u čistoj vodi i sredini, pa je dolazak ovih plašljivih biljojeda iz Specijalnog rezervata prirode “Zasavica”, znak i da je naša Zelenika čista.

Dabrovi spadaju u red strogo zaštićenih vrsta i preko pet hiljada KM su kazne za njihovo izlovljavanje. Na našim prostorima ih je do prije 120 godina bilo dosta, a onda su ih ljudi praktično istrijebili.

“To se desilo zato što dabrovi imaju sklonost ka grickanju drveća, pa znaju da obore i više stabala nego što im je potrebno da naprave sebi dom. Dabrovi su jedini graditelji na planeti, pored ljudi”, pojašnjava Snežana Jagodić-Vujić, iz Ekološkog udruženja “Eko-put”.

Dabrovi su noćne životinje i vrlo rijetko, sa izuzetkom toplih ljetnih dana se mogu vidjeti na dnevnom svjetlu. Imaju staze kojima se kreću i vrijedno tokom čitave noći grickaju i šilje, poput olovke, debla i do 30 centimetara debljine, zatim ih ustremljuju ka vodi, polako uvlače i prevlače do mjesta odabranog za njihov dom, a za ona veća pripreme i rašlje da ih lakše prevuku.

Dok ne završe posao ostavljaju deblo povezano na tankoj niti, kako bi ostalo živo. Žure da do marta, kada stiže potomstvo, završe kuću. Obzirom da samo iznad vode, njihova brana viri i do metar i po, jasno je da je pred njima veliki posao. U Vizitor centru “Jezera”, blizu Pavlovića mosta, brojni su vidljivi tragovi njihovog rada.

“Pojavili su se uz tok Drinice, koja počinje u Amajlijama, teče ovdje pored Vizitor centra i izlazi u Međašima ponovo na Drinu. Sa ovih područja su praktično iščezli, poslednji put su u Semberiji viđeni, po nekim zapisima 1916. godine. Dabar koji se kod nas pojavio je evropski, čiji je uzorak uzet iz okoline Sremske Mitrovice i ponovo vještački uzgojen u Bavarskoj laboratoriji za prirodu”, naglašava Jagodić-Vujić.

Jedan broj jedinki dobio je Specijalni rezervat prirode “Zasavica”, odakle su došli i u Semberiju. Najveći graditelj među životinjama ima i raspored zadataka u porodici, ženka gradi a mužjak je zadužen za nabavku materijala u prirodi, mladunci mu pripomažu. Ribolovci su rijetki koji imaju privilegiji da ih vide, kada sve utihne.

“Dabra sam vidio par puta, ali samo naveče, kada se ja potpuno smirim i vidim ga onda izlazi iz jazbine i krene vodom da pliva”, ispričao nam je jedan ribolovac kog smo nakratko prekinuli u pecanju na Drini.

Snežana kaže da se nada da će ova pojava uspjeti da zainteresuje istraživače da se postavi noćna kamera te da se čitav proces izgradnje brane i doma posmatra po etapama.

“Moramo reći da su dabrovi biljojedi, ne jedu ribu. Pripadaju porodici glodara. Pored evropskog dabra postoji i kanadska vrsta koja je dosta veća. Evrospki dostiže težinu i do 30 kg i na neki način je i čistač prirode”, dodaje.

“Čim on mene primijeti on zaranja, plašljiv je, kao i svaka divljač”, pojašnjava ribolovac.

Dugo se radilo da se tok Drinice očisti sa svim barskim vodama i staračama, kao i Vizitor centrom “Jezera”. Ostaje pitanje koliko će to tako i potrajati, jer prema riječima ribolovaca, te ljudi iz Udruženja “Eko-put”, kamioni sa smećem svakodnevno istovaraju duž obale šut i otpad, čemu smo i sami tokom boravka bili svjedoci, a ostaje i priča koja je već dugo aktuelna, vađenje šljunka iz Drine.

Međutim, ona je i dalje samo to-priča, na čijem se rješenju skoro ništa ne radi.

BN TV