Zločin na Kupresu: Zbog čega ćute?

Policija Republike Hrvatske uhapsila je Daneta Lukajića kao osumnjičenog za ratne zločine u logoru Manjača i tako poremetila „pakt o nenapadanju“ između Milorada Dodika i Dragana Čovića za procesuiranje pojedinih ratnih zločina. Žurnal analizira koliko ovo hapšenje ima uzročno-posljedičnu vezu sa istragom Tužilaštva BiH o ratnim zločinima HVO-a na području Kupresa.

Bosna i Hercegovina 03.07.2018 | 19:28 Hapšenje penzionisanog pukovnika Vojske Republike Srpske Daneta Lukajića u Hrvatskoj, izazvalo je neuvijenu reakciju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Zaprijetio je posljedicama ukoliko Lukajić ne bude brzo oslobođen.

“Hrvatskoj bi to bilo najpametnije da učini zbog dobrih odnosa koje njegujemo i pokušavamo izgraditi i s Hrvatima u BiH”, rekao je Dodik.

Hrvatska je policija saopštila da je Lukajić uhapšen zbog sumnje da je kao pripadnik službi bezbjednosti JNA i Vojske RS tokom septembra 1992. naredio i učestvovao u nečovječnom postupanju prema zatočenicima logora Manjača. Više detalja nije saopšteno, kao ni razlog zašto je Lukajić uhapšen baš sada, iako je prethodnih godina više puta dolazio na područje Hrvatske.

Postoji međutim jedan detalj, koji bi mogao biti poveznica ovog hapšenja i istrage Tužilaštva BiH koja se vodi protiv nekoliko pripadnika Hrvatske vojske te HVO-a za ratne zločine nad civilima i zarobljenicima srpske nacionalnosti sa područja Kupresa.

GLASNOVIĆI NA KUPRESU I MANJAČI

Davor Glasnović, zarobljen kod Knina kao pripadnik Hrvatske vojske, bio je zarobljenik u logoru Manjača od juna 1992. Prema sopstvenom kazivanju spašen je nakon godinu dana zahvaljujući isplati 20 hiljada maraka da bi ga uvrstili u razmjenu zarobljenika.



Davor Glasnović brat je blizanac Željka Glasnovića, generala Hrvatske vojske i aktuelnog nezavisnog zastupnika u Hrvatskom saboru u koji je izabran sa tzv. liste za dijasporu, tačnije iz Bosne i Hercegovine. Uprkos oštroj konkurenciji u Hrvatskoj, izdvaja se po izuzetno radikalnim, nacionalističkim istupima, a ne libi se javnog objavljivanja naoružanja kojeg posjeduje (vidi naslovnu fotografiju).



Željko Glasnović prvoosumnjičeni je u višegodišnjoj istrazi Tužilaštva BiH o ratnim zločina nad civilima i zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Kupresa tokom prvih dana aprila 1992, u danima prije nego što će Kupres zauzeti tenkovske jedinice bivše JNA. Drugoosumnjičeni je u međuvremenu preminuli ratni zapovjednik 13.bojne HOS-a iz Tomislavgrada Ivan Mamić Ićola. Treći na listi je Miljenko Filipović, general-bojnik Hrvatske vojske i ratni zapovjednik bojne „Zrinski“. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović je po preuzimanju svog mandata, Filipovića imenovala u Vijeće za domovinsku sigurnost.

Četvrti osumnjičeni je Milivoj Petković, bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a, kojeg je prošle godine Haški tribunal osudio na 20 godina zatvorske kazne zbog ratnih zločina na području pod kontrolom HZ Herceg-Bosne.

Tužilaštvo BiH kao osumnjičene istražuje i Božu Rajića, sada penzionera, predsjednika HDZ BiH od1995 do 1998. koji je početkom rata vodio kupreški ogranak ove stranke, potom Marka Vilu, komandanta Operativnog štaba opštine Kupres,Dragana Matića, zapovjednika zatvora i Ante Alilovića zvanog Tone, zapovjednika Vojne policije u Ljubuškom.

UBISTVA, MUČENJA, SILOVANJA

Žurnal je u posjedu obimne dokumentacije u ovom predmetu dostavljene Tužilaštvu BiH. Desetine svjedoka, civila i ratnih zarobljenika iz Kupresa bili su podvrgnuti premlaćivanju, silovanju te drugim vidovima zlostavljanja u objektima pod kontrolom HVO-a i Hrvatske vojske, u Tomislavgradu, Ljubuškom, te logoru „Lora“ u Splitu. Svjedočili su o ubistvima zarobljenih vatrenim oružjem ili umiranjima usljed posljedica torture, dok sudbina tridesetak nestalih civila i zarobljenika iz tih grupa nije poznata.

„U vrijeme dok sam bio zarobljen u fabrici „Kvalitet“ vidio sam da su Hrvati iz grupe zarobljenih Srba izdvojili jednog zatvorenika, zatim ga vezali za jedan traktor da bi ga potom ugušili izduvnim gasovima.“

„U Lori sam svakodnevno bio izložen tuči. Odveli su me u neku prostoriju, vezali oči, a zatim mi na sljepoočnice prikopčali žice, pa su me polivali vodom i u isto vrijeme puštali struju. Jednom su me tri dana držali razapetog za rešetke zatvorske čelije“, neki su od tih iskaza svjedoka.



Desetak godina traje istraga o ratnim zločinima na području Kupresa, a Milorad Dodik ih nije nikada spomenuo, za razliku od oštre reakcije nakon hapšenja Daneta Lukajića. Prijetnja da bi zbog toga Hrvati u Bosni i Hercegovini mogli snositi posljedice, direktno je upućena njegovom aktuelnom političkom sabratu Draganu Čoviću, koji na Dodikove prijetnje za sada ne odgovara.

Obojica, u većoj ili manjoj mjeri kontrolišu (ne)rad državnog tužilaštva. Aktiviranje optužnice protiv hrvatskih generala, pogotovo Filipovića koji je blizak predsjednici Hrvatske, ne odgovara Čoviću u ovo predizborno vrijeme. Zato ima logike u zaključku da tzv (ratni) generalski lobi, koji je posljednjih godina ponovo dobio na važnosti u Hrvatskoj, inicira hapšenja pripadnika Vojske RS te tako izvrše pritisak kako bi se recirpočno obustavile istrage protiv njih u Bosni i Hercegovini.

Naravno, izuzetno je mučno što se na takav način trguje i žrtvama i u konačnici pravdom kao takvom. No, šta više može iznenaditi od Čovića i Dodika. Izbori su tu, treba obezbjediti još četiri godini profitabilne vlasti, pa je teško očekivati da su im spram toga, važnija pravda i očekivanja žrtava ratnih zločina, pa makar to bili „njihovi“..

Izvor: Žurnal.info