Ucjena otkazom - strah od promjena

Danas je politika iznad građana. Političari se bave prije svega strančarenjem, a ne interesima građana. Ipak, građanski aktivizam postoji i ima svoje konkretne rezultate, istaknuto je u emisiji “Izazovi” BN TV.

Republika Srpska 08.12.2017 | 21:51 Danas je borba željezničara dobila svoj epilog koji je njihova svojevrsna pobjeda. Nakon šest sati zasjedanja disciplinske komisije rezultat je samo pismena opomena čime je ustvari dokazano da njihov štrajk nije bio nezakonit, kaže Boris Šukalo, jedan od predvodnika sindikalnog protesta u "Željeznicama RS". Kaže, borba nije bila laka, jer je bilo mnogo zastrašivanja.

"Radnicima je prijećeno ako se pridruže štrajku da će izgubiti posao. To je bio strahovit pritisak. Taj strah nije dozvolio da se taj aktivizam proširi", kaže Šukalo.

“Bez ožiljaka je jako teško izaći iz bilo kakve borbe. Ja sam prvi označen kao remetilački faktor. Znači, imao sam informativne razgovore, ne privođenja. I označen sam i ako neprijatelj Republike Srpske. To me je najviše pogodilo”, rekao je Boris Šukalo.

Problem našeg društa pasivnost I činjenica das u nosioci aktivizma male grupe ljudi, kaže psiholog Milan Stojanović.

"Većina ljudi smatra da šta god da urade nailaze na blokadu. Na sceni je nemoć. Ne postoji snaga zbog nevjerovanja da se može nešto učiniti, vrlo je teško ...

Mora se formirati kritična masa koja će da pokrene i druge ljude, međutim pojedinci se istaknu, oni koji vode popiju gorku pilulu, a ostali se izmaknu.

U ljudima je apatija, jer ga uvijek neko poklopi nečim. Ljudi su u strahu za porodicu, za golu egzistenciju". 

Ipak, Draško Stanivuković, odbornik u Skupštini grada Banjaluka smatra da su u našoj zemlji moguće promjene I da je u budućnost u našim rukama. Kao pozitivan primjer aktivizma navodi to što je nakon provedene inicijative Klinički centar u Banjaluci oslobodio majke plaćanja da budu uz svoju bolesnu djecu.

“Taj novac nije išao u neku korist, da se nabavljaju lijekovi, da se nabavlja neka oprema, nego kao što smo sto puta vidjeli u razne džepove od kojih samo jedna osoba ima korist. A mi upravo pričamo suprotno, da jedan ja i jedna ona radi za više ljudi kako bi više ljudi bilo bolje, a samim tim i nama pojedinačno”, kaže Stanivuković.

Najveća mana današnjeg aktivizma je što nema adekvatne kontrole zbog čega se pojavljuju lažni volonteri, a građani gube povjerenje u humanitarne akcije, ukazuje Adriana Basara, dobitnica priznanja "Najžena 21. vijeka", u oblasti humanitarnog rada.

Ipak ne treba odustajati od aktivizma. Svako ko je voljan da odvoji malo svog vremena može dati svoj doprinos društvu.



(BN)