Postaje li Srpska meta Rusije?

Vlasti u Republici Srpskoj, a i konkretno Milorad Dodik, sve otvorenije najavljuju uspostavljanje Ruskog humanitarnog centra u Banjoj Luci, a spominje se i mogućnost osnivanja tzv. ruske stranke. Dok pojedini analitičari smatraju kako na taj način RS postaje nova odskočna daska Rusije na Balkanu, drugi smatraju da je riječ o praznoj demagogiji koju koriste domaći političari iz RS, a koja nema realno pokriće.

Republika Srpska 25.08.2017 | 13:06 Balkan je interesna sfera Rusije još od 19. vijeka, koja je svoje političke ciljeve uglavnom nastojala provoditi oslanjajući se na sveslavensko bratstvo, ali i pravoslavlje.

U posljednjih desetak godina, najočiglednije djelovanje Rusije na Balkanu bilo je kroz ekonomski pristup u Crnoj Gori, ali i Srbiji. Ipak, ulaskom Crne Gore u NATO, ruska politika je faktički poražena.

Pored Srbije, koja u vojnom smislu zagovara neutralnost između Rusije i NATO-a, a koja paralelno radi na ispunjavanju uslova za ulazak u Evropsku uniju, sve češće eksponiranje veza Rusije i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika upućuju na moguću promjenu paradigme i političko-ekonomskog interesnog cilja Rusije na Balkanu.

Srpska kao uporište Rusije

"Da je Rusija itekako zainteresovana za ovaj prostor najbolje pokazuje i činjenica da postoji podatak ruskog ministarstva spoljnih poslova da je cijeli prostor zapadnog Balkana proglašen strateškim interesom za Rusiju, a taj interes Moskve je pojačan od izbijanja ukrajinske krize i od tada se on prati na različitim kolosijecima, od politike, medija, do kulture i slično", kazao je Boško Jakšić, novinar i politički analitičar iz Srbije.

On smatra da je ključna uporišna tačka Rusije na zapadnom Balkanu Republika Srpska.

"Rusija se oslanja na panslavenstvo, panpravoslavlje i veze iz vremena socijalizma. Od Crne Gore su ulaskom te zemlje u NATO na neki način odustali, porazom Nikole Gruevskog u Makedoniji takođe. Politikom vojne neutralnosti Aleksandar Vučić pokušava da balansira između EU i Rusije pa je Republika Srpska glavno uporište gdje sada mogu konkretno da djeluju", naglašava Jakšić.

Moskva svoje interese ostvaruje na jedan sofisticiran način, koriste sve metode, tzv. meke moći, što je u suštini izum zapada na kojem su ostvarivali svoje ciljeve.

Primjer te soft power metode je da npr. vlast u Rusiji zatvara nevladine organizacije, a u Srbiji i zemljama regije otvara razne organizacije, fondove itd. Tako se sve otvorenije govori da će i na području Republike Srpske biti osnovan ruski humanitarni fond, kao i osnivanje ruske stranke u RS.

Tako je nedavno najavljeno da ruski tajkun Konstantin Malofejev namjerava u Republici Srpskoj formirati političku stranku koja će se zalagati za što bliže veze s Rusijom.



"Dodik misli da je važan Rusiji, a Rusija ga, kao i svaka velika sila, vješto koristi da bi ostvarila svoje interese, i političke i energetske. Rusija Dodika konstantno, doduše nezvanično i ne javno, ohrabruje u ideji secesionizma. Odatle Dodik crpi snagu za svoje političko djelovanje. Čak se i u djelovanju ruskog ambasadora u BiH vide sukobljeni stavovi istoka i zapada.

Rusi generalno pojačavaju pritisak u čitavoj regiji. U Srbiji postoje 123 razne organizacije koje djeluju u cilju promovisanja ruskih interesa, počevši od studenstkih i nevladinih organizacija, medija te stranaka. Čak imamo i političku stranku koja je otvoreno proruski orijentisana", ističe Jakšić.

Ruski uticaj kao dnevnopolitički proizvod političara

S druge strane, profesor međunarodnih odnosa u Sarajevu Kenan Ešref Rašidagić smatra da je priča o uplivu Rusije na Balkanu proizvod dnevnopolitičkih potreba političara kojima to odgovara.

"Kada političari nemaju šta da ponude svojim biračima, onda se okreću toj priči. To se dešava ne samo u Republici Srpskoj, već i u Srbiji, Bugarskoj i sl. Rusija je malo ili nimalo zainteresovana za područje Balkana i jedino područje gdje je Rusija konkretno djelovala je Crna Gora. Rusija je u geopolitičkom smislu preokupirana bitnijim dešavanjima i nastojanjima da se dokaže kao velika sila.

Čak i Srbija, u kojoj postoje i zvanične političke struje koje otvoreno zagovaraju partnerstvo s Rusijom, u konkretnom slučaju ima malo ili nimalo koristi. Sve što dobiju jesu krediti ili npr. vojna oprema koju će skupo platiti. Na Kosovu je npr. Rusija imala svoje trupe od 1999. godine, ali su ih povukli svojevremeno pod izgovorom da im se to ne isplati. Kakva je to sila koja je zainteresovana za neko područje, a kojoj je skupo da drži svoje vojne trupe na tom prostoru", kaže Ešref Rašidagić.

Komentarišući stavove ruskog ambasadora u BiH koji je podržao Republiku Srpsku da se usprotivi knjiženju vojne imovine na državu, Rašidagić smatra da je to konkretan slučaj koji nema veze s nekom posebnom vezom Rusije i Republike Srpske, već generalnim stavom Rusije da na bilo koji način nastoje zaustaviti širenje NATO-a, a knjiženje vojne imovine na državu BiH je korak naprijed ka pristupanju tom vojnom savezu.

"Šta je konkretno Rusija uradila da bi podržala Dodika ili bilo koju drugu srpsku politiku u BiH. Nikada RS nije dobila nikakva nepovratna sredstva iz Rusije, čak ni neki nepovratni kredit. Podržavanje znači nešto konkretno, a ne ovo što je do sada Rusija radila i u Srbiji i u RS. Rusija je konkretne stvari radila u Ukrajini, uzeli su Krim, zatim su konkretno djelovali u Siriji. Rusija na Balkanu nema konkretno djelovanje.

Mi na Balkanu imamo visoko mišljenje o sebi, nismo interesantni, a mislimo da jesmo i varamo se da se Rusija i SAD takmiče za kontrolu nad ovim prostorom. U cijelom tom vakuumu, Evropska unija se zaokupirala svojim problemima i nije zainteresovana za novo proširenje i tu se pojavljuju novi igrači poput Turske koja npr. u BiH i zemljama regije osniva svoje kompanije, medije, obrazovne institucije i slično", poručuje Rašidagić.

Različiti doživljaji ruskog uticaja na Balkanu dokaz su komplikovanih odnosa među zemljama regije, u kojima lideri treba da se dokažu i konkretno opredijele jesu li za istok ili zapad, za NATO ili neutralnost, za SAD ili Rusiju.

Izvor: Klix.ba