Vučićev „žuti karton“ Dodiku

Sastankom sa Vukotom Govedaricom srpski predsjednik Aleksandar Vučić je fudbalskim žargonom rečeno Miloradu Dodiku izrekao posljednju opomenu – pred isključenje. Hoće li Vučić na predstojećim izborima i deklarativno podržati SDS?

Republika Srpska 24.08.2017 | 19:31 Upravo je degutantno posmatrati kako Dodikovi prorežimski mediji, zajedno sa izuzetno jakim proruskim medijskim lobijem Srbije, nastoje minimalizovati nedavni sastanak Vučića i Govedarice. Plaćenički mediji jednostavno nemaju manipulativnog prostora oko ovog politički iznimno zanimljivog sastanka, pa ga pokušavaju sakriti od javnosti.

I ranije se događalo da Vučić primi opozicionare Republike Srpske i to nakon višednevnih molbi kompletan Savez za promjene, ili da prima Mladena Ivanića zbog funkcije koju obavlja i ino. No, ovakav sastanak dva stranačka lidera još nije viđen u domenu srpsko-srpskih novijih političkih odnosa.

Doduše, možemo govoriti i o tome kako je Dodik nebrojeno puta politički poentirao na tome što je u Beograd pozvan zbog pozicije koju obavlja, ali je ovaj sastanak sa Govedaricom i u tom kontekstu od iznimnog značaja.

Aleksandar Vučić je vrlo jednostavnim, ali fantastično eklatantnim, potezom Dodiku poručio da više ne može bjanko računati na njegovu političku podršku. Čak mu je jasno dao do znanja kako je samo pitanje trenutka kad će i deklarativno podržati Srpsku demokratsku stranku na predstojećim izborima, čija kampanja u kompletnoj BiH već uveliko traje.

Režimski i proruski mediji ovu vrlo jasnu političku poruku ne mogu nikako preinačiti, pa je nastoje marginalizovati. Ipak, poruka je jasna svima koji je žele spoznati. Najvažnije, Dodik je odlično shvatio ovaj „žuti“ karton i sad će biti zanimljivo pratiti njegove reakcije.



U daljem zapitajmo se šta je to Aleksandra Vučića primoralo na ovaj najvjerojatnije iznuđen potez? Svakako da je u pitanju Dodikovo bombastično najavljivanje referenduma o pristupanju u NATO. Vučić je pokušao upozoriti Dodika kako se ne slaže sa ovom avanturističkom „politikom“, ali se to pokazalo kao nedjelotvorno obzirom da ovaj čak zaoštrava situaciju. E sad mu je sastajanjem sa Govedaricom izrekao „posljednju opomenu pred isključenje“.

Elem, pogrešno je Vučićev aktuelni potez tumačiti samo kroz pitanje Dodikovog „referendumisanja“. Ima sve to mnogo dublju pozadinu. Primjera radi prilikom predsjedničke inauguracije Vučić je mogao plastično spoznati koliko mu je Dodik težak „kamen oko vrata“. Svi prisutni su jasno pokazali da je Dodik persona non grata za druge svjetske i regionalne zvaničnike. Niko mu nije prišao da se pozdravi, a o nekakvom fotografisanju i slično Dodik je mogao samo sanjati. Pored toga treba se sjetiti da je Vučić morao lično intervenisati zbog Dodikove ideje da 11. jula organizuje miting podrške Ratku Mladiću i drugih sličnih primjera.Treba li Vučiću takav politički „saveznik“?

Možemo o pojedinačnim primjerima i nadugo i naširoko, ali treba se posvetiti suštini. Kad kompariramo Vučićeve i Dodikove političke ciljeve i modalitete političkog djelovanja van svake sumnje dolazimo do zaključka kako su u pitanju dvije različite „galaktike“. To je naprosto nespojivo i samo je bilo pitanje trenutka na kom će godinama naprezana veza jednostavno eksplodirati. I to će se dogoditi u nekoliko narednih mjeseci.

Gdje leži ključni problem? Na jednoj strani imamo Aleksandra Vučića koji godinama balansira po vrlo tankom užetu, ali opstaje i suštinski ne mijenja zacrtane ciljeve. Njegov osnovni politički cilj jeste pristupanje njegove države Evropskoj uniji i na toj poziciji stoji čak i kad mu Putin „poklanja“ MIG-ove i tenkove. Izborom premijerke Ane Brnabić na uštrb ruskih uticaja Vučić je van svake sumnje pokazao gdje je opredijeljen.

Međutim, to nije prepreka pribavljanja kineskih, arapskih, turskih i inih investicija. Evo Koridor 10 je u završnoj fazi šta znači da Vučić maksimalno koristi kineske investicije i realizuje njihove megaekonomske zamisli. Samo kinezi su po pitanju svojih projekata bitno drugačiji od Rusa. Mnogo su direktniji, konkretniji i manje ugrožavajući. Nije se Vučić odrekao ruskog megaenergetskog projekta Turskog toka, koji u najnovijoj verziji ponovo aktivira i Južni tok, ali sasvim pragmatično promišlja da je na Rusiji obezbjeđivanje osnovnih pretpostavki realizacije. Zar da slaba i malešna Srbija „lomi koplja“ sa konkurentnim velesilama?



Istovremeno Vučić se pozicionira kao regionalni lider, ali ne kroz puko politikanstvo (poput Dodika!), nego kontinuiranim razvojem srpske privrede. Mnoge zamjere Vučićeve ekonomske politike u ovom trenutku možda su utemeljene, ali dugoročno posmatrano benefiti su neizbježni. On u Srbiju donosi tehnologiju, znanje, uposlenost, razvoj nauke i obrazovanja i ino, a to su stubovi na kakvima počivaju razvijene privrede.

I upravo zbog razvojne i izvozno orjentisane privrede Vučić teži kao stabilnosti u regionu. Svaka destabilizacija utiče na privredni razvoj Srbije, a u daljem i na privredne i trgovačke veze. Bez obzira na svu netrpeljivost Kosovo je srpski „izvoznički raj“. Kad bi uporedili tržišta Republike Srpske i Federacije BiH sa pozicije profita već je sad upitno ko je „bliži“ Srbiji. Da ne govorimo o višegodišnjem trendu preregistracija srpskih firmi iz Srpske u Federaciju zbog boljih privrednih uslova (i jačeg tržišta).

Znači, prednje rečeno predstavlja samo neke dimenzije Vučićeve politike i ciljeva kakve nastoji materijalizovati. Sa druge strane moramo se zapitati kakva je Dodikova „ekonomska politika“? Zar je „ekonomija“: prevari, ukradi, uništi, devastiraj, zaduži...??? Ili je „politika“: slaži, obmani, manipuliši, zavađaj, destabilizuj, proizvedi haos...??? Nema tu ni politike ni ekonomije, nego tek puko politikanstvo i bezobzirna pljačka.

I sad racionalno se zapitajmo: šta Vučić dobija savezništvom sa Dodikom? Samo probleme! U stvari, on ništa ne dobija, a kontinuirano je na gubitku. Sa druge strane u SDS-u ima stabilnog partnera koji u potpunosti korespondira sa njegoom politikom i zamislima. Samo krajnje naivni mogu vjerovati kako se Vučić sa Govedaricom sastao tek tako ili iz razloga koji su medijski saopšteni.

Postoje samo dvije mogućnosti. Prvo, kako je prednje rečeno, ovim sastankom Vučić još jednom disciplinuje Milorada Dodika. Drugo, srpski predsjednik već u ranoj fazi izbora namjerava otvoreno podržati SDS i na taj način ovoj stranki obezbjediti izbornu pobjedu. Čak i kad bi se sve svelo na „disciplinovanje“ treba znati da je Vučićeva podrška Dodiku dugoročno neodrživa. Jednostavno, Vučić od Dodika ima samo „glavobolje“ i štete.

To što Vučić strahuje od proruskih medijskih i političkih uticaja unutar Srbije, a koji su naklonjeni Dodiku, realno ne može trajati vječno. Vučić će se Dodika „kotarisati“ u narednih nekoliko mjeseci, baš kako sam to i najavljivao u nizu ranijih tekstova. Neke stvari su jednostavno neminovne!

Autor: Borislav Radovanović