Najstarija Srpčanka ima 17 paraunučadi

Jedna od najstarijih Srpčanki, osamdesetšestogodišnja Jelena Barašin kaže da su djeca najveće bogatstvo, ljubav i smisao života. Ona je sa suprugom Vasom izrodila šestoro djece – četiri sina i dvije kćerke, koji su joj podarili 13 unučadi i 17 praunučadi. I svi su živi i zdravi, ponos i podrška u njenim poznim godinama života.

Baka Jelena živi sa najmlađom kćerkom Bosiljkom i unukom Mišom, ali su i ostali, kaže, na dohvat ruke u Srpcu, samo je kćerka Zora nešto dalje, u Banjaluci. Sinovi Nenad, Vlado, Milan i Boro često je posjećuju, a i ona odlazi kod njih. O praznicima, posebno za Božić, Vaskrs i ostale svetkovine, uglavnom su zajedno.

"Srećna sam i ponosna što su svi zasnovali svoje porodice, postali dobri i vrijedni ljudi. Oličenje su sloge i međusobnog poštovanja, ali i dobrog odnosa prema komšijama i ostalim ljudima", sa oduševljenjem priča još zdrava i živahna starica Jelena.

To što je sada kod najmladje kćerke Bosiljke nije slučajno. "Muž i ja smo radili u Austriji, a kada je on 1992. godine iznenada umro, sin Mišo je imao samo dvije godine. Morala sam se vratiti na posao u Austriju, a majka je preuzela brigu o djetetu, koga je praktično othranila i školovala. Sada smo zajedno i ja sam joj neizmjerno zahvalna. Ona je divna majka i zato je svi obožavamo", priča Bosiljka. Okružena je pažnjom i ljubavi kakvu je zaslužila.

Život staricu nimalo nije mazio. Udala se sa 18 godina za nepismenog muža Vasu, starijeg šest godina, i započela život gotovo bez ičega. Vaso, borac Prve proleterske brigade, učesnik bitke na Sutjesci, iz rata se vratio sa više rana. U odnosu na mnoge druge, učešće u ratu mu nije pomoglo da ostvari neka prava. Zbog posljedica rata umro je u 48. godini života, što ju je veoma pogodilo. Jeleni je ostalo da sa svekrvom podiže šestoro djece, rođenih od njene dvadesete do dvadeset i osme godine, ili kako se u narodu kaže bili su „jedno drugom do uva“.

Iz Bajinaca u Srbac doselili su se 1961. godine. "Čamcem smo pevozili materijal za kuću – ciglu, pijesak, kreč, da bismo napravili kućicu i u nju uselili, a da ni sve prozore nismo stavili", kaže Jelena. Niko nam nije pomogao, ni opština, ni komšije, sve smo svojim rukama uradili, ali sa puno volje i ljubavi.

Kao učesnik NOB Vaso je četiri puta ranjavan. Odlikovan je Ordenom za narod. "Posebno je bio ponosan na orden sa potpisom Tita koji je dobio 4. jula l958. godine na Tjentištu za zasluge i hrabro držanje za vrijeme bitke na Sutjesci", kaže Jelena. Slikom i riječju Vaso je zabilježen i u knjizi o Bitki na Sutjesci, čime se ponosi cijela porodica.

Ponosna je starica na sve unuke i praunuke. Njeno životno iskustvo dobro će doći svima. Dajana kaže da joj mnogo koriste prabakini savjeti, što potvrđuje i starija unuka Dragana, koja studira na Filozofskom fakultetu u Banjalluci. "Lijep je to osjećaj kada znaš da će te svakog dana obići neko od porodice, sin, kćerka, unuče ili praunuče, kada vidiš osmjeh i radost pri svakom susretu, kada osjetiš zadovoljstvo u srcu i duši i shvatiš da ti život nije protekao uzalud", uvjerava baka Jelena.

Ona se ne može načuditi sadašnjoj omladini koja se kasno opredjeljuje za sklapanje braka, zasnivanje porodice, a uz to i što se zadovoljavaju sa jednim ili najviše dva djeteta. "Uvijek se teško živjelo, pogotovo u naše vrijeme, ali neimaština nije sprečavala da imate brojnu porodicu i niko nije bio gladan, a narod je bio zdraviji. Treba samo više hrabrosti i vjere u sebe, ali i ljubavi", kaže baka Jelena, koja inače nije ljubitelj žestokih pića i pušenja. Pušenje joj smeta i kada pušača vidi na televiziji. Uvijek je bila okružena djecom, koja joj daju snagu i uz njih, veli, ne osjeća da je nešto boli. Preporučuju da mladi ranije ulaze u bračne vode, a rađanje djece produžuje život i donosi veliku radost u porodici.

S. K./ BN TV