Džoker Malešević u rukavu Vesne Krunić

Kada je diplomirala na Fakultetu Fizčkog vaspitanja i sporta Univerziteta, Sanja Ivanović iz Gradiške, nije brinula za svoju profesionalnu budućnost.

Puna ljubavi prema svom poslu, nije imala potrebe za brigu. Međutim slijedom logike oboljelog društva, za nju nastupaju problemi koje nije ni slutila. Iako je 2010. godine primljena na neodređeno vrijeme sa punom radnom normom, ona sada u ovoj školi predaje samo dva časa fizičkog vaspitanja. Dok iza favorita, direktor stoje SNSD, bivši ili aktuelni ministar, iza Sanje Ivanović stoje njeno znanje, trud, ljubav prema pozivu, a to je u ovom društvu teški grijeh.

Priča profesorice Sanje Ivanović, svjedoči o tom pogubnom dejstvu partijskog kadrovanja u školstvu Republike Srpske. Direktorica Gimnazije u Gradišci Vesna Krunić, je nastavila, tamo gdje je njen prethodnik, Petar Bursać stao, ali sa višestruko većim žarom u gaženju svih normi osim onih partijskih.

Zakon po Bursaću

Sanja Ivanović profesorica fizičkog vaspitanja, u Gimanaziji Gradiška radi od početka školske 2010/2011. godine. Zaposlila se na to radno mjesto na osnovu konkursa i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.11. 2010. godine. Od četiri profesora Fizičkog vaspitanja koliko ih je tada radilo u Gimnaziji samo je profesoru Vojinu Kudri i njoj ovo matična škola.

Dok su dvojica kolega, Milan Jungić i Zoran Arbutina kao zaposleni u drugim školama, u Gimnaziju primljeni na „dopunu norme“.Tako je profesor Zoran Arbutina bio stalno zaposlen u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Dubravama kod Gradiške u Gimnaziju primljen na osnovu, Rješenje o zaposlenju 01. septembra 2010.godine sa normom od 6 časova, koliki je tada bio višak časova u ovoj školi.

Interesantno je, to što tadašnji direktor Petar Bursać nije raspisao konkurs za dopunu tih šest časova što je po tada važećem Zakonu o srednjem obrazovanju i vaspitanju bio obavezan.

Iako je školske 2010/2011. godine imala punu normu časova u skladu sa Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, kao i naredne 2011/2012. godine njoj je te školske 2012/2013, norma iznenada smanjena. Ostalo joj je ukupnu 14 časova fizičkog vaspitanja i 2 časa razredništva za tu školsku godinu.

Za nepovjerovati je da joj je norma smanjena uz obrazloženje da je smanjen broj odjeljenja u Gimnaziji, dok je istovremeno profesoru Zoranu Arbutini norma povećana sa 6 na deset časova.

Istovremno je norma povećana i profesoru Milanu Jungiću sa osam na deset časova. Kako je moguće da je broj časova za Sanju Ivanović, smanjen, a za Arbutinu i Jungića povećan!? Odgovor naravno postoji i on je vrlo jednostavan. Zoran Arbutina iz Banjaluke, prema vrlo pouzdanim informacijam, imao je“jaku vezu” u Ministarsvu prosvjete, naročito dok je na njegovom čelu sjedio Anton Kasipović.

Sanja je tada ipak prihvatila ovakvu raspodjelu časova. Učinila je to jer je dovedena pred svršen čin. Direktor Petar Bursać joj je “skrenuo pažnju” da je “zadnja došla” u Gimanziju i da je “tehnološki višak” iako nikakav dokument o tehnološkom višku tada nije dobila.

Shvatila je da je oštećena, ali je vjerovala da se radi o grešci koja će biti ispravljena. Međutim prošla je i ta školska godina, a nepravda nije ispravljana.

Zato je pred početetak nove, 2013/2014. godine, odlučila da pred nadležnim insitucijama zatraži zaštitu svojih prava. A znala je da je u pravu.

Prije svega, Arbutina je za razliku od nje u Gimnaziju došao bez konkursa na dopunu norme pa prema tome u raspodjeli časova nije mogo imati prednost u odnosu na nju.

Zbog toga se početkom avgusta 2013. obratila Republičkom pedagoškom zavodu, Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske i Republičkoj prosvjetnoj inspekciji.

Zahtijevala je inspekcijsku kontrolu, jer su njena prava predviđena Zakonom o radu permanentno kršena još od prethodne školske godine.

U očekivanju da nadležni reaguju i da nepravdu isprave, Sanju je dočekalo novo neprijatno iznenađenje. Za narednu 2013/2014. godinu, direktor Bursać, joj je ponudio samo deset časova! Njena vjera u pravdu, međutim, nije popustila. Nije prihvatila ovu, zaista neprihvatljivu ponudu. Ona je tada, još uvijek, naivno, vjerovala institucijama. Bila je sigurna da će inspekcija ispraviti nepravdu.

Bez obzira na sve, vjerovala je da će joj biti vraćena puna norma koja joj je nezakonito oduzeta. Direktor joj je zbog neprihvatanja njegove ponude, ovaj put, zaprijetio otkazom. Opet je ustvrdio da je ona “tehnološki višak” i da je “zadnja došla”.

Nije se mnogo obazirala na prijetnje. Vjerovala je u pobjedu pravde i zakona, koji su na njenoj strani. 

Nakon toga je Nastavničko vijeće, 16.08. 2013. godine donijelo privremeno odluku o podjeli predmeta i časova na nastavnike i počela je nova školska godina.

Republički prosvjetni inspektor je 10.10.2013. godine izvršio inspekcijski pregled „Gimnazije“ Gradiška.

Inspektor je samo konstatovao da je „Komisija u skladu sa Pravilnikom o tehnološkom višku prikupila podatke o kritirjumima koji se boduju za nastavnike fizičkog vaspitanja i nakon toga utvrdila rang listu“. Inspektor se, nije bavio zakonitošću Pravilnika niti validnošću predočenih kriterija pojedinih profesora.

Iako je stiglo obavještenje da će se time pozabaviti Republički inspektor rada to se ni do danas nije desilo.
Naravno, kao što je bilo i za očekivati u društvu gdje su sve institucije u službi jedne politike, nemoguće je očekivati da takve institucije rade svoj posao u skladu sa zakonom. Osnovni uslov da rad institucija bude nepristrasan jeste da u njima rade objektivni, nekorumpirani i politički neutralni službenici. To u Republici Srpskoj međutim odavno nije slučaj, što se i na ovom primjeru pokazalo.

Komisija za određivanje tehnološkog viška je Sanju Ivanović, 29.08 2013, proglasila tehnološkim viškom. Nakon čega je pripalo svega šest časova fizičkog vaspitanja u ovoj školi!

Potpuno nezaštićenoj od institucija i bez političkog ili bilo kakvog drugog zaleđa ovoj profesorici su moćnici nastavili da otimaju ono što joj zakonski pripada. Tako su joj naredne 2014/2015. godine ostavili da predaje samo dva časa u Gimnaziji.

Bilo je to pred kraj Bursaćevog mandata na čelu te Javne ustanove.

Zakon po Vesni Krunić

Iz ko zna kojih razloga, pred odlazak sa funkcije Bursać je priznao da je prema Sanji napravljena nepravda i da bi to trebalo ispraviti. On je čak izjavio i da bi ona trabalo da tuži Gimnaziju!

Za novu direktoricu Gimnazije uskoro je imenovana profesorica Vesna Krunić. Provjereni kadar vladajućeg SNSD-a, postavljna je na tu funkciju ikao je na sjednici Školskog odbora na kojoj je biran novi direktor od mogućih šest dobila samo dva glasa. Novi ministar prosvjete Dane Malešević, kadar koalicionog partnera DNS-a, je ipak presudio u njenu korist. Kao i u prošloj, Sanji je i u ovoj školskoj godini ostalo samo dva časa.

Nevolje tek slijede. Istini za volju broj učenika u Gimnaziji je iz godine u godinu opadao. U skladu s tim smanjivao se i broj časova i profesorima fizičkog vaspitanja. I Sanji Ivanović i Zoranu Arbutini je u ovoj školskoj godini broj časova fizičkog vaspitanja spao na po dva časa.

Po toj raspodjeli u ovoj godini bi dva časa Zorana Arbutine, pripala Milanu Jungiću, pa bi se potreba za četvrtim profesorom fizičkog vaspitanja u Gimnaziji potpuno izgubila.

Slijedi novo iznenađenje.

Polovinom avgusta na Stručnom aktivu profesora biologije hemije i fizičkog vaspitanja, kojem je prisustvovala i direktorica, profesorima je predstavljen novi kolega, profesor fizičkog vaspitanja Marko Zec. Kako je sam saopštio, on i Arbutina su se zamijenili radnim mjestima!?

Što je bilo potpuno apsurdno obzirom da je Arbutina spao na dva časa koja pripadaju Jungiću. Međutim Jungić mu poklanja ta dva časa kako bi on “imao ulaz” da počne raditi u Gimnaziji!?

Umjesto objašenjenja novonastale situacije direktorica je pozvala Sanju i Marka Zeca da u njenom rokovniku potpišu neformalni sporazum da će, kada profesor Vojin Kudra ode u penziju, podijeliti popola njegove časove i da škola neće tada zaposliti novog radnika. Shvativši da ”tu nisu čista posla” Profesorica Sanja Ivanović je odlučila da igru neće prihvatiti. Postalo je jasno da je “sporazum” iz direktoričinog rokovnika, poslužio poput vrhunskog kockarskog blefa za skretanje pažnje protivniku.

Dobar scenario

Na njeno insitiranje i pismeni zahtjev Vesna Krunić je profesorici Sanji Ivanović, dostavila dopis ministra Maleševića, kojim je odobrena sumnjiva rotacija radnim mjestima između Marka Zeca i Zorana Arbutine.

“Dana 26.06.2015. godine Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske zaprimilo je vaš zahtjev, kojim tražite saglasnost za trajno premještanje vašeg radnika Zorana Arbutine profesora fizičkog vaspitanja zaposlenog na neodređeno vrijeme na pola radnog vremena, u JU OŠ “Sveti Sava” iz Banjaluke, dok bi Marko Zec, koji je takođe profesor fizičkog vaspitanja zaposlen na neodređeno vrijeme na pola radnog vremena u navedenoj osnovnoj školi prešao u JU Gimnaziju u Gradišku.

Na taj način bi došlo do zamjene radnih mjesta sa preuzimanjem svih prava i obaveza prethodnika zbog smanjenja putnih troškova jer Zoran Arbutina živi u Banjoj Luci i godinama putuje u Gradišku, a Marko Zec živi u Gradišci i putuje u Banju Luku.

U svom zahtjevu pozivate se na član 114a. Zakona o osnovnom obrazovanju kojim je omogućen trajni premještaj radnicima radi lakšeg obavljanja radnih obaveza i racionalizaciji troškova prevoza. “

Licemjerje

Treba li dobar pravnik da se zapita: Zašto se direktorica Gimnazije, dakle srednje škole poziva na Zakon o osnovnom obrazovnju? Pa zato što po zakonu o srednjem obrazovanju ovakva igra ne bi mogla biti odigrana.

Zato je direktorica odlučila da pokuša upotrijebiti džokera iz svog špila, u liku ministra Dane Maleševića.
Opšte poznato je da putne troškove, zaposlenim u srednjim školama (za razliku od osnovnih)ne snose opštine. Prema tome takva “štednja” nije i ne može biti predmet dogovora direktorice i ministra.

Vrhunac licemjerja, ipak, leži u činjenici, da se u dopisu govori o uštedi na prevozu profesora čiji angažman, obzirom na broj časova u Gimnaziji, uopšte nije potreban.

Činjenica je takođe da Arbutina i dalje iz Banjaluke putuje u Gradišku gdje predaje u OŠ “Vasa Čubrilović”, dok Marko Zec iz Gradiške, i dalje putuje u Banjaluku gdje predaje u OŠ “Aleksa Šantić”. Putuju o trošku Republike Srpske odnosno Ministrastva prosvjete, a ti troškovi ne brinu ministra, ispada da je njemu bitnije da spase opštinski budžet. Kako dušebrižno, ako je i od Dane Maleševića, previše je!

Pouka ove priče je tek poražavajuća: Omladino uzlud studirate, bolje da se malo potrudite, lijepite predizborne plakate, nagovorite nekog u komšiluku da glasa za vašu partiju, a do diplome se danas može i u ratama.

Autor: Miljan Kovač
Impulsportal