Dječak pješačio 22 km stazama egzodusa

Sedmogodišnji Branislav Dragomirović iz Gornjih Srđevića kod Srpca bio je najmlađi učesnik marša "Stazama egzodusa" i prešao čak 22 kilometra bez ičije pomoći po izuzetno teškom terenu čime je izazvao veliko divljenje svih učesnika.

Republika Srpska 12.09.2015 | 15:55
Dječak pješačio 22 km stazama egzodusa

Marš je održan od sela Tumare na Ozrenu do naselja Stog na Vozući čime je obilježen progon 1.920 srpskih porodica sa područja Vozuće, doline rijeke Krivaje i južnog Ozrena.

Branislav je prvi put učestvovao na ovoj manifestaciji lani, a bilo mu je povjereno i mjesto na čelu kolone. Njegov otac Željko koji je bio pripadnik Drugog pješadijskog bataljona na ozrensko-vozućkom ratištu kaže da je dječak poželio da istraži područje na kojem je ratovao njegov otac.

Premišljao sam se da li da ga povedem ali sam ipak prelomio nakon što su mi saborci rekli da će za njega obezbijediti auto ako posustane, pa čak i da će ga nositi ako treba. Međutim, on je sve stoički izdržao - kaže Željko.

Uvijek živahan i nasmijan, Branislav je pokazao da je u dobroj kondiciji, a čak i kada su mnogi učesnici stajali da se odmore, on je trčkarao pored njih, kao da mu velika udaljenost ne predstavlja ni najmanju prepreku.

Postao je miljenik među borcima srbačke brigade i porodicama poginulih boraca koji bez njega više ne planiraju odlazak u Vozuću.

Sve ga zanima i o svemu se raspituje. Interesovali su ga putevi kojima su kročili vojska i civili kao i spaljene kuće. Dobro razumije ratna zbivanja na ovim prostorima, iako je tek prošle godine krenuo u školu. Vjerujem da će za nekoliko godina već biti sposoban da samostalno učestvuje u maršu - rekao je Željko.

On ima i devetogodišnjeg sina Darija koji je takođe planirao da učestvuje u maršu, ali se prije puta razbolio. Zajedno sa majkom Rajkom otišao je na cilj kako bi dočekao hrabre učesnike marša koji su pješačili punih šest časova.

Ako sve bude po planu, iduće godine ćemo sva trojica biti dio ove dugačke kolone - ističe Željko Dragomirović.

Zbog svog podviga, mali Branislav je dobio i posebno priznanje na prošlogodišnjoj proslavi Dana opštine.

U maršu "Stazama egzodusa" učestvovalo je još nekoliko djece poginulih i nestalih boraca sa područja srbačke opštine, a parastosu u Stogu je prisustvovalo više od 100 Srpčana. Među 459 stradalih boraca Vojske RS i civila na ovom ratištu je i 31 borac Prve srbačke lake brigade a još uvijek se traga za 11 nestalih boraca.

Izvor: Glas Srpske

Komentari / 6

Ostavite komentar
Name

bane

12.09.2015 15:00

Svaka cast djecaku,a i svim ucesnicima.

ODGOVORITE
Name

DrAgan

12.09.2015 15:58

Gledam sve to i dodje mi da povratim kada se sjetim svega toga i vidim ko to sada obiljezava. U prvi plan su stavljeni "vitezovi" koji su itekako unovcili svoje srbovanje, za njima su tu dezerteri i razni "manekeni". Pitam se cemu sator i pivo na obiljezavanju najveceg stradanja Srba u poslednjem ratu? Ne vidim nigdje ljude koji su tada zivote rizikovali da spasu nejac uz skromnu opasku da sam i sam jedan od njih :(

ODGOVORITE
Name

Goran

12.09.2015 17:25

Potpisujem sve napisano.

Name

bigstar

12.09.2015 18:39

Био сам у колони. И да вас демантујем... Било је у колони и бораца, цигиних пантера, бекшиних соколова, русакових тигрова, јунака из 4. озренске, 1. србачке, 1. вучијачке... Што нико не пише како је колона дочекана на улазу у Аљковиће (Сеона)? Како су појединци узвикивали:"Текбир!Алаху егбер!" А када смо се жалили федералном полицајцу који је то чуо и обезбјеђивао колону, исти је кратко одговорио:"Ма пустите пијану будалу." Како су поједине жене наговарале дјецу да гађају учеснике колоне камењем... Жалосно је што нас у колони није било неколико хиљада, да покажемо да нам је стало до тога да се то страдање цивила и војника ВРС и МУП-а РС не заборави... Када је почео парастос код Спомен крста на мјесту масовне гробнице код цркве у селу Стог, тужно је било видјети преживјеле саборце из 2/1. србачке бригаде како плачу за погинулим саборцима... У одбрани Возуће и насеља у долини Криваје према досада прикупљеним подацима животе је дало 1.008 бораца ВРС и МУП-а РС... Вјечна им слава и хвала...

Name

DrAgan

12.09.2015 21:05

Ne bih da budem pogresno shvacen i rekao sam da su u prvi plan stavljeni neku drugi a ne istinski borci. Isto tako mi nije namjera da umanjujem bilo ciju zrtvu u odbrani i spasavanju naroda tog dijela Ozrena. Svi mi dobro znamo tj. ne znamo gdje se danas nalaze kosti HEROJA Vozuce dok su neki postali "vitezovi" Obiljezavanje stradanja naroda tog kraja mora biti mnogo masovije i bez satora i bice kada se pojedinci prestanu ne zasluzeno busati u prsa.Vidio sam ja tu mnogo svojih saboraca ali i mnogo sljama.Iskreno mi je zao sto su mbogi moji saborci zaboravljeni.

Name

Добојлија

12.09.2015 20:52

идимо се и следећег 10.09.2016. године... Штета што ми смо народ који је окренут нечему другом и своје жртве заборавља... Сваког 10.09. сматрам да би требало да нас у тој колони буде неколико хиљада и да одамо тако почаст за досада прикупљених 1.008 бораца ВРС и МУП-а РС који су заувијек остали на бранику Возуће... Да чујете приче преживјелих јунака...Да видите тај пут који је Возућу повезивао са Озреном (негдје широк само 2-3 км).Да видите како је народ "нормално" живио на 500 м од прве линије фронта...Сваки Србин из РС и шире бар једном у животу требао би да прође тим путем у колони...

ODGOVORITE