Šta je ostalo od Dodikovih obećanja

Bivšu ministarku trgovine i turizma Republike Srpske Maidu Ibrišagić-Hrstić put je početkom oktobra prošle godine odveo u Milano, na tamošnju pijacu i to ne običnu, već Veletržnicu “Sodžomi”.

Ministarka je tada sa upravom Veletržnice potpisala protokol kojim se omogućava direktna prodaja voća, povrća i ostalih prehrambenih proizvoda iz Republike Srpske na milanskoj pijaci.

"Razgovarala sam sa njima da nam se omogući po veoma povoljnim uslovima i cijenama da Republika Srpska uzme jedan prostor gdje će se nuditi voće, povrće i drugi agro-prehrambeni proizvodi da domaći proizvođači mogu da prodaju svoju robu", slavodobitno je saopštila Ibrušagić-Hrstić po povraku iz Milana.

Ona je dodala da se na ovaj način podržava učešće Republike Srpske na italijanskom tržištu, a što će u konačnici značajno doprinijeti razvoju privrede Republike Srpske.

Ulazak na milansku pijacu, naravno, nije besplatan. Italijanska firma CGE Engineering Milano, sa kojom je lično Milorad Dodik dogovarao saradnju o izvozu voća i povrća u Italiju, ponudila je entitetskoj Vladi da uzme u zakup prostor na tržnici “Sodžomi” površine 281,79 metara kvadratnih, uz godišnju zakupninu od 18.524,48 evra, plus PDV. U tu cijenu, kako je navedeno u protokolu, uključeni su troškovi čišćenja i sigurnosti.

To nije sve. CGE Milano je od Vlade RS zatražio da u momentu potpisivanja ugovora o iznajmljivanju prostora na tržnici uplati 20.000 evra, plus PDV, potom na početku prve i druge godine poslovanja još po 15.000 evra, plus PDV.

U dopisu Vladi RS, italijanska firma navodi da se u ponuđenom prostoru nalazi “ispravna oprema ranijeg korisnika prostora”, procijenjena na 20.000 evra. Ističe se da se ponuđeni prostor nalazi kod glavnog ulaza na veletržnici (to bi trebalo da znači da će svi koji dođu na pijacu odmah ugledati lijevčanski krompir i jabuke iz laktaških voćnjaka).

Kao posebne pogodnosti CGE je naveo i 12 metara izložbenog prostora, potom prodajni prostor, skladište sa rashladnom ćelijom, skladište bez kontrolnih temperature, teretni lift, kancelariju i prolaz u centralnom prolazu dužine 12 metara, te prostor za istovar i utovar kamiona u zaleđu.

Italijanska firma zakup prostora ponudila je bez obaveze da Vlada RS, ili neka privredna organizacija koju je ovlastila, učestvuje na tenderu.

Od oktobra prošle godine, kada je protokol potpisan, do dana današnjeg nije objavljeno da je bar kilo krompira iz Republike Srpske stiglo na milansku tržnicu, što znači da od cijelog posla nije bilo ništa.

Naravno, pojavio se problem ko će platiti godišnju zakupninu na milanskoj tržnici. Prema izvorima iz Vlade RS, namjera je bila da cijeli posao ide preko jedne firme iz Laktaša, ali se tražio model kako izvšiti finansijske transakcije plaćanja zakupnine. Razmatrana je mogućnost da Ministarstvo trgovine i turizma iz budžeta plati zakupninu ili da to učine poljoprivrednici koji bi na milanskoj veletržnici prodavali svoje proizvode.

Kako sada stvari stoje, velika priča o prodaji voća i povrća iz RS na milanskoj pijaci dožovjela je potpuni krah.

Bila je to samo još jedna neuspjela poslovna egzibicija vlastodržaca u Republike Srpske, koja nije donijela nikakakv dobitak, već samo troškove, s ozbirom na to da su predstavnici Republike Srpske od juna do decembra prošle godine najmanje deset puta boravili u Milanu. Sve to je koštalo, od puta, dnevnica, troškova prenoćišta…

Storiji o potpisivanju protokola sa Veletržnicom u Milanu prethodilo je potpisivanje Memorandum o saradnji između Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske i italijanske kompanije CGE Engineering. Taj Memorandum je potpisan u aprilu prošle godine, a njime je, kako je Žurnal već objavio, bila predviđena izgradnje Agro-prehrambenog Centra u Aleksandrovcu kod Laktaša.

Osim toga, Memorandumom je predviđena saradnja u oblasti drvoprerađivačke industrije i šumarstva.

Italijanska firma, prema Memorandumu, trebalo je da bude koordinator svih aktivnosti na pripremnim radnjama, na projektovanju i na izgradnji Agro-Prehrambenog Centra u Republici Srpskoj, a bilo je predviđeno da u roku od šest mjeseci predstavi modalitete i izvore finansiranja Centra.

Ministarstvo trgovine i turizma imalo je obavezu da će pružiti podršku u iznalaženju odgovarajuće lokacije za izgradnju Agro-Prehrambenog Centra površine od 30 do 50 hektara, kao i sakupnih centara. Ni od ovog posla nije bilo ništa.

(zurnal.info)