Fabrike pretvorene u salone za svadbe i sahrane

Šta se dogodilo s nekada izuzetno razvijenom banjalučkom industrijom? Privatizacija je namještana lokalnim moćnicima, radnici su na pijaci, sretnici među njima imaju niske penzije, proizvodnja ne postoji...

Na prostoru Banje Luke prije rata bilo je smješteno desetak velikih i izuzetno uspješnih tvornica sa
širokom paletom proizvoda.  nalazilo se preko deset tvornica koje su svoje proizvode plasirali i na domaćem i na inim tržištima. Danas se više govori o propadanju i neslavnom krahu tih pogona usljed privatizacija i stečajnih postupaka, nego li o njihovoj nekadašnjoj proizvodnji.

ČAJAVEC: Salon za svadbe u radničkoj menzi

U strogom centru Banje Luke danas se samo naziru ostaci preduzeća „Čajavec“ koje je nekada hranilo svaku četvrtu porodicu u Banjaluci. I danas je u bosanskohercegovačkim domovima moguće pronaći primjerke banjalučkih  tranzistora, usisivača, televizora...

Nekada jedan od nosilaca razvoja cijele regije, danas upošljava tek nekoliko stotina radnika. Objekti
koji su bili u vlasništu „Čajaveca“ danas su rasprodati ili pod zakupima. Tu su smješteni privatni fakulteti (Univerzitet za poslovne studije), svadbeni salon, kafić i klub „Tamaris“, te neke političke partije. Od čitavog pogona ostala je samo radnička menza koja je pretvorena u salon za svadbe i sahrane.

Ova fabrika osnovana je 1950. godine odlukom Izvršnog vijeća Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Tada su dolazili stručnjaci, tehničari i inženjeri iz svih krajeva Jugoslavije. Za te prilike, izgrađen je i „Samački hotel“.

Ja sam se u Čajevcu zaposlio 1976. godine, čim sam završio Mašinski fakultet. Imao sam tu sreću da
živim u boljim vremenima, pa sam bio njihov stipendista za vrijeme trajanja studija. Svi smo mi, inžinjeri, počinjali u Istražno-razvojnom centru. Nakon mjesec dana postao sam rukovodilac Odjeljenja kontrole. Prvi pogon je bio kod Gradskog stadiona, na mjestu gdje se danas nalazi Robna kuća 'Zenit'. 'Čajavec' je tada bio samo elektronska industrija, a prvi proizvod bio je čuveni tranzistor 'Slavica'. Kasnije smo proizvodili i televizore, i usisivače, apsolutno sve. Poslije zemljotresa 1969. Izvršno vijeće donijelo je odluku da se pokrene vojni pogon. 1980. godine nekoliko stotina preduzeća radili su na projektu tenka M84, koji je završen 1984. godine. 'Famos' Sarajevo je radio motor, 'Đuro Đaković' limariju, a 'Čajavec' je radio čitav sistem elektronike. Uoči rata nabavili smo najmodernije i najsavremenije CNC uređaje koji su programirali i izrađivali apsolutno sve modele. Kada je počeo rat, naši inžinjer su odlazili na ratište, ali se vraćali nakom mjesec dana jer je fabrika morala raditi. Kako je rat odmicao, u pogon se sve manje ulagalo. Po završetku rata, 'Čajavec' je imao 15 OUR-a u svojoj glavnoj, upravnoj zgradi, koja se nalazi u Gospodskoj ulici, na Trgu Krajine. Bili su raspoređeni po spratovima. Rasipanjem, i prodavanjem, prvo je došla na red upravna zgrada. Kupovali su sprat za spratom, od prvog ka posljednjem pa su maksimalno snižavali cijenu objekta - ispričao nam je Drago Ajduković, nekadašnji radnik „Čajaveca“ On je danas u penziji. „Čajavec“ je napustio 2001. godine i zaposlio se u Republičkoj direkciji za obnovu i izgradnju. Tu je radio narednih 12 godina. Moja plata u „Čajavecu“ je bila odlična. Koeficijenti koje sam imao u „Čajavecu“, bili su veći od koeficjenata koje sam kao inžinjer imao sa platom od 1500 KM u Direkciji. Sjećam se da sam za nekih sedam plata u „Čajavecu“ kupio novog 'Stojadina', Danas imam penziju koja nije mala, i omogućava kakvu takvu egzistenciju. Žena i ja krpimo tako kraj sa krajem - kazao je Ajduković

Iako je imovina ovog preduzeća bila procijenjena prije privatizacije na 73 miliona eura, niko tačno ne
zna koliko se zaradilo privatizacijom „Čajavca“. Ne zna se ni gdje je završilo 20 miliona dolara prijeratnih inostranih dugovanja. Jedino su prema radnicima ostala milionska dugovanja zbog nekoliko stotina neuplaćenih doprinosa, koji se nisu isplaćivali godinama.

KOSMOS: Radnicima duguju dva miliona

Vazduhoplovni zavod „Kosmos“, jedan od rijetkih giganata banjalučke privrede koji je u vlasništvu
Vlade RS. Nakon gubitna osnovnog (libijskog) tržišta tri se godine borio za goli opstanak. Procjenjuje se da će „Kosmos“ na domaćem tržištu u 2014. godini realizovati poslove vrijedne 1.500.000 KM, a sa stranim partnerima ugovore vrijedne šest miliona KM.

Žurnal.info