DP: Dodik je posljednji koji može govoriti o moralu!

Povodom učestalih optužbi predsjednika Republike, Milorada Dodika, u vezi sa pomilovanjima za koja je rješenja potpisao bivši predsjednik Republike Srpske  Dragan Čavić,smatrajući da se radi o orkestriranom blaćenju političkih protivnika u režiji Milorada Dodika, dužni smo odgovoriti na optužbe upućene na adresu predsjednika Narodnog demokratskog pokreta: 25.09.2013 | 18:01

Povodom učestalih optužbi predsjednika Republike, Milorada Dodika, u vezi sa pomilovanjima za koja je rješenja potpisao bivši predsjednik Republike Srpske  Dragan Čavić,smatrajući da se radi o orkestriranom blaćenju političkih protivnika u režiji Milorada Dodika, dužni smo odgovoriti na optužbe upućene na adresu predsjednika Narodnog demokratskog pokreta: Milorad Dodik je poslednja osoba koja može govoriti o političkom moralu jer da ga ima, javno bi govorio o  pomilovanjima za koja su rješenja potpisali svi dosadašnji predsjednici , a ne samo Čavić i Šarović. Da je imao namjeru otvoriti pitanje predsjedničkog instituta pomilovanja, kao političko pitanje koje treba reformisati, objavio bi i podatke o pomilovanjima za koja su rješenja potpisali svi dosadašnji predsjednici Republike Srpske, pa i njegove stranačke kolege, takođe bivši predsjednici RS, Milan Jelić i Rajko Kuzmanović. Tada bi njegov odnos prema ovom pitanju bio institucionalizovan, a ovako , kako ga je on postavio, odnos prema pomilovanjima ima isključivo dnevno politički karakter, sa ciljem diskreditovanja Dragana Čavića i Mirka Šarovića. Nažalost, informacije koje dolaze iz Dodikovog okruženja o pomilovanjima koja je potpisao bivši predsjednik RS, Dragan Čavić, tendenciozno su plasirane u javnost, bez opisa okolnosti koje su prethodile Odlukama kroz mišljenja Ministarstva pravde RS i nadležnih pravosudnih ustanova koje su pokretale postupak pomilovanja. Sve ovo je rađeno sa namjerom diskreditacije političkog protivnika, i to sa vremenskom distancom od gotovo 10 godina od kada su se pomilovanja desila. Navešćemo samo neke primjere pomilovanja o kojima Dodik ćuti, a ona su urađena sa ciljem da se njihovi stranački kadrovi i prijatelji koji su presuđeni za krivična djela oslobode tereta krivične prošlosti brisanjem izrečenih kazni iz registra, kako bi nakon toga stranačkom kadrovskom politikom bili raspoređeni na dužnosti ili na druge poslove na kojima ne bi mogli biti jer imaju pravosnažni izrečene kazne. Milan Jelić i Rajko Kuzmanović, bivši predsjednici Republike Srpske, pomilovali su brisanjem osude Čedu Vržinu, nekadašnjeg Ministra pravde u vladi Milorada Dodika, Đorđa Samojka, nekadašnjeg sudiju Osnovnog suda u Sokocu, Dragana Tovilovića, direktora građevinskog poduzeća “11. novembar” iz Srpca i Radomira Neškovića, bivšeg direktora Radio-televizije RS. Vržina i Samojko su proglašeni krivim za zloupotrebu položaja, Tovilović za zaključene štetnog ugovora, a Nešković za nesavjestan rad u službi. Brisanjem osuda iz registra krivičnih djela, pomenuti Dodikovi prethodnici na funkciji predsjednika Republike Srpske , omogućili su osuđenim funkcionerima da nastave raditi u institucijama u kojima je zapošljavanje uslovljeno pribavljanjem uvjerenja o nekažnjavanju. Vržina je karijeru nastavio kao direktor KPZ Kula u Istočnom Sarajevu, Nešković je nastavio karijeru kao profesor na banjalučkom Fakultetu političkih nauka, Tovilović jepostao zamjenik načelnika Opštine Srbac, a Samojko ima svoju advokatsku kancelariju u Sokocu. Da još podsjetimo Dodika da u njegovoj Vladi već godinama bez prekida funkciju ministra vrši Petar Đokić , lice sa pravosnažnom presudom za krivično djelo prevare,i to u resoru rada i boračkih prava. Dodik je takođe konstatovao da se sa stanovišta ustavnosti i zakonitosti ne može osporiti da su odluke o pomilovanjima diskreciono pravo Predsjednika RS, i da pitanje ocjene zakonitosti i ustavnosti tih rješenja nije u njegovoj nadležnosti, ali je po njemu pitanje moralnosti tih predsjedničkih rješenja nešto o čemu ima pravo dati svoj sud. Kada već govori o moralu svojih prethodnika, bilo bi dobro da konačno odgovori: 1.Da li je moralno to što je njegov prijatelj Milenko Čičić posredstvom svog preduzeća „Kaldera kompani“ prodao  mjenice propaloj Balkan Investment Banci , a zatim je tih 7 miliona KM mjenica sa dospjećem na 20 godina otkupila IRB RS ? 2.Da li je moralno to što je njegov kum Mile Radišić dobio privilegovani ugovor sa Telekomom od kojeg će imati korist mjerenu desetinama miliona KM na osnovu odluke Upravnog odbora Telekoma iz 2009.godine kada je vlast u RS vodio Milorad Dodik a u Srbiji Boris Tadić ? 3.Da li je moralno da njegov kum Budimir Stanković izda Republici Srpskoj posredstvom svoje firme mjenicu bez pokrića od 1,5 miliona KM a da ga niko ne goni za ovo krivično djelo ? 4.Da li je moralno da taj isti kum, Budimir Stanković, uknjiži u vlasništvo oko 400 dunuma skupocjenog gradskog građevinskog zemljišta u Banjaluci u vlasništvu Poljoprivredne škole koje je stekao zamjenama za bezvrijedno seosko zemljište oko Banjaluke i Laktaša, čime će ostvariti zaradu vrijednu desetine miliona KM ? 5.Da li je moralno finansirati vlastiti košarkaški klub Igokea novcima Balkan Investment Banke u vremenu u kojem je ta banka ubrzano išla u propast zbog kriminala njenih vlasnika ? 6.Da li je moralno dati svome sinu državni kredit od 3 miliona KM u vrijeme obavljanja funkcije predsjednika Vlade RS ? 7.Da li je moralno svome rođenom bratu omogućiti da u vlasništvo uknjiži stotine dunuma državnog zemljišta na kojem je zasađen privatni voćnjak, u vrijeme obavljanja funkcije Predsjednika Vlade RS? Moral je riječ na koju se Milorad Dodik ne može pozivati , jer u mnogim odlukama koje je donio, ili na koje je uticao , Republika Srpska je ostala bez desetina miliona sredstava i imovine, koja se prelila u džepove ili vlasništvo njegovih rođaka, kumova i prijatelja. Izvor: DP INFO