Priča o malom Urošu i Džeki je dobila neočekivan nastavak

Priča o sedmogodišnjem Urošu Preradoviću iz Banjaluke i njegovom crtežu na kojem se Edin Džeko krsti, koju je podijelila njegova majka, prešla je cifru od tri miliona pregleda na društvenim mrežama, obišla region i stigla sve do Amerike.

Međutim, dok većina javnost slavi dječiji san koji je dobio najljepši epilog, porodica Preradović prolazi kroz neviđeni pritisak. Uroševa majka Maja i otac Nebojša ispričali su za Srpskainfo šta se dešava kada se kamere ugase, od zdravstvenog kolapsa i infuzije zbog toksičnih komentara, do dječaka koji na ulici daje prve autograme i sanja da u postane fudbaler i bude špic.

Sve je počelo potpuno bezazleno, u školskoj klupi. Nakon što je Uroš teško podnio vijest o Džekinom oproštaju od reprezentativnog dresa, događaj koji je, prema riječima majke, mališan doslovno preplakao,  na času vjeronauke dobio je zadatak da nacrta osobu dok se moli.

Inspirisan emocijama i ljubavlju prema svom fudbalskom idolu, sedmogodišnjak je nacrtao upravo Džeku u reprezentativnom dresu. Na crtežu je prikazan kapiten „Zmajeva“ kako se krsti, a Uroševa dječija logika i motiv bili su potpuno čisti, nacrtao je Džeku kako se moli da bi odigrao bar još jednu utakmicu za reprezentaciju BiH, jer nije mogao da prihvati činjenicu da ga više neće gledati na terenu.

Kada je majka Maja fotografiju crteža podijelila na mrežama kao simpatičnu anegdotu, priča se proširila neslućenom brzinom. Ubrzo se oglasio i sam Džeko putem video-poruke, što je Uroša ostavilo bez teksta, a planiran je i odlazak na utakmicu u Zenicu gdje bi dječak za rođendan trebalo i lično da upozna svog idola.

Majčin kolaps

– Nije važno kako se ko moli. Važno je da se molimo za dobro, da volimo i da poštujemo jedni druge – poručila je Uroševa majka, ono čemu uči svojih četvoro djece.
Ipak, ogromna i nagla medijska pažnja, kakvu niko nije očekivao, donijela je i svoju tamnu stranu, koja je na majku Maju ostavila ozbiljne zdravstvene posljedice.

– Moj prvi cilj nije bio uopšte da dođem ni do dresa, ni do poziva na utakmicu, kao ni do videa koji smo dobili. Moj cilj je bio da podijelim to kao jednu zanimljivost, jer je meni to bilo zanimljivo. Međutim, kada je to krenulo dijeljenje, označavanje Džeke, Amre, neki influenseri se uključili, označavaju njih, nas, označavaju i PR-a preko koga je sve ovo i krenulo i došlo do Džeke… Trenutno, ta dva videa na Instagramu i na TikToku, kada bi se spojili, imaju preko 3 miliona pregleda. Priča je odjeknula prvo kod nas, poslije toga i u regionu, sad čujem ima poziva iz Amerike, Švedske, Slovenije, Srbije… Ja sam izgubljena, isto da vam kažem. Ipak, ovo je sve previše za nas i za Uroša je previše. Ova sva pompa i ovo sve, mislim da je otišlo predaleko – kaže Maja.

Majka ne krije da su je reakcije pojedinaca na internetu duboko potresle.

– Na sreću ima više tih pozitivnih komentara nego negativnih. Međutim, nekako ti negativni uvijek gađaju tamo gdje treba, odnosno u srce. Tako da, na mene je uticalo negativno. Završila sam u hitnoj, na infuziji, jer ne mogu jednostavno s tim da se nosim. Stvarno nama nije bio cilj da bilo koga uvrijedimo, omalovažimo – ispričala je Maja.

Zahvalna je i Edinu Džeki, jer je omogućio da jedan dječiji crtež njenom djetetu ostane uspomena za cijeli život.

– Tu je pokazao kolika je veličina i čovjek, ne samo po broju golova koje zabija, nego koliko je usrećio i drugu djecu, ne samo Uroša – poručuje Maja.

Na društvenim mrežama u komentarima mnogi hvale Uroševe roditelje, čestitajući im na načinu na koji su odgojili dijete.

Urošev otac Nebojša objašnjava da je dječak ljubav prema fudbalu poprimio od njega. I sam je u Uroševim godinama počeo da igra fudbal i dan danas igra i kroz ovaj sport stekao je mnoge prijatelje.  

Objasnio je da je prava opčinjenost Edinom Džekom i reprezentacijom planula tokom sakupljanja Panini sličica i ovogodišnjeg  Svjetskog prvenstva. Od tada, kako kaže, sedmogodišnjak doslovno živi i spava sa fudbalskom loptom.

Utakmice gledaju zajedno, a Nebojša otkriva da su i njega iznenadili komentari ljudi zbog čega je zabrinut kako će se čitava priča odraziti na odrastanje njegovog sina i njegov odnos sa vršnjacima. Svjestan je da će reakcija uvijek biti na bilo šta, a pogotovo na fudbal u Bosni i Hercegovini.

– Ima komentara i dobrih i loših, više je, hvala Bogu, tih dobrih, ali ne bih volio da se to na neki način odrazi na njega, da ga djeca ne počnu prozivati ili dirati. Za sada je sve dobro, ali na njemu se vidi da ovo više nije isti dječak od prije pet dana – rekao je Nebojša.

„Želim da budem fudbaler“

Uroš, dječak za kojeg roditelji kažu da je izuzetno nježan i osjetljiv posebno voli fudbal i ribolov. Fudbal trenira i igra za FK Lauš, na čijem smo terenu zatekli kompletnu šestočlanu porodicu Preradović i Uroševog druga.

Sam mališan, nesvjestan pritiska i nacionalističkih rasprava odraslih, na svoj dječiji način doživljava iznenadnu popularnost, koja mu kako kaže ni malo ne smeta, naročito zbog toga što dobija poklone.

– Prolazio je moj komšija, htio je autogram pa sam pristao, onda me snimio i poslao nekome. Vjerovatno opet Džeki, zato što je rekao “hajde jednom za Džeku”, i onda sam prihvatio, a da to nije rekao ne bih – priča sedmogodišnji Uroš.

Na pitanje šta želi da bude kada poraste, mali Uroš bez ikakve dileme poručuje:“Ja želim da budem fudbaler. Volio bih da igram špic, u napadu“.

(Srpska info) Foto: Instagram