Gdje je "čelična metla" da počisti javna preduzeća?

Smjenjuju se premijeri, ali obećanja ostaju ista. Uvesti red u javna preduzeća i ustanove, sankcionisati nerad i zaustaviti stranačko zapošljavanje. Ipak, najave takozvane „čelične metle“ u Republici Srpskoj godinama se ponavljaju, dok konkretni rezultati izostaju.

Još 2009. godine tadašnji premijer Milorad Dodik naredio je da se vrata zgrade Vlade zaključaju u osam časova, pa su desetine zaposlenih koji su zakasnili ostali napolju. Godinama kasnije, bivši premijer Radovan Višković najavljivao je sankcije direktorima koji zapošljavaju bez saglasnosti Vlade.

„Neće niko više moći da dovede svog stranačkog kolegu za ručicu i da ga tamo negdje zaposli. Gdje god primjetimo da je jedan zaposleni više, a moraju ih sve prijaviti kroz Poresku upravu, taj direktor istog dana biće sankcionisan. Istog dana. Ne zanima me iz koje partije dolazi“, rekao je Višković. 

Da problema sa zaposlenima u javnom sektoru ima, nije krio ni Savo Minić. Još kao ministar poljoprivrede najavljivao je provjere za više od 400 zaposlenih u „Šumama Republike Srpske“ sa potvrdama o umanjenoj radnoj sposobnosti. Među njima su bili i radnici koji zbog alergija na žir i druge materijale nisu mogli da obavljaju poslove u šumi.

„Želim da najavim svima koji imaju te potvrde o umanjenju opšte radne sposobnosti, a da su izdate sa određenih privatnih klinika, da će biti predmet provjere državnih javnih institucija. Sigurno je da će kada utvrdimo zloupotrebe biti neko sankcionisan. Kada uzmemo taj broj, 420 takvih radnika imamo“, upozoravao je Minić. 

Najavljivan je i obračun sa zaposlenima koji primaju platu, a ne dolaze na posao. Međutim, iz Transparensi internešnela BiH tvrde da najavljene čistke nisu dale rezultate. Umjesto „čelične metle“, kaže Damjan Ožegović, uslijedilo je nešto sasvim drugo.

„Mi ne da nismo dobili čeličnu metlu, mi smo dobili zlatnu kašiku, budući da su svi oni neradnici koje su prozivali najviše rangirani funkcioneri u Republici Srpskoj, izgleda samo nagrađeni za ono za šta su prozivani“, kaže Ožegović. 

Otkaza neradnicima u javnom sektoru nije bilo, smatra Ožegović, iz razloga što o njihovom zapošljavanju, kao i sankcionisanju, ne odlučuju institucije, već partije na vlasti. 

„Vidimo da se u javnom sektoru još više ljudi zapošljava, da niko nije dobio otkaz, nisu vođeni nikakvi disciplinski postupci. Upravo u ovom periodu prije izbora možemo očekivati još dodatnog zapošljavanja kadra, koji će biti lojalan, ne javnim institucijama, već političkim partijama koje ih zapravo tu zapošljavaju“, objašnjava Ožegović. 

Obećanja o uređenju skupog i neefikasnog javnog sektora tako se ponavljaju iz mandata u mandat. Premijeri, ministri i predsjednici najavljivali su kontrole, sankcije i otkaze. Ali, ako su upravo javna preduzeća i ustanove godinama služili za stranačko zapošljavanje, postavlja se pitanje, može li uopšte vlast „čeličnom metlom“ počistiti sistem koji je sama stvarala?

(BN) foto: BN