Dr Milan Blagojević: Demagogija Ognjena Tadića 

Bezuspješno nastojanje Ognjena Tadića da tekstom od 2. jula ove godine prikaže kako Ustavni sud BiH navodno nema nadležnost da odlučuje o ustavnosti akta Narodne skupštine Republike Srpske kojim podržava veto srpskog člana Predsjedništva BiH, nije ništa drugo do Tadićeva demagogija za njegove i potrebe vladajućeg režima, kojom se narodu prikazuje navodno rješenje ovog pitanja, a u stvari se podilazi najnižim strastima režima i njegovih birača, u funkciji zadržavanja vlasti.

Sve to Tadića čini jednim od najprominentnijih režimskih demagoga.

U toj demagogiji Tadića sve počinje i završava se dvjema tvrdnjama:

1. Sporovi, navodno, mogu postojati u vezi s donesenim odlukama, a ne nedonesenim, tj. ne može se, "misli" Tadić, voditi spor oko nečega što ne postoji.

2. Osporavati se mogu samo neustavne odluke koje su stupile na snagu i koje kao takve mogu biti predmet nekog spora.

Ovako postavljene teze zvuče primamljivo, ali im je, kao i kod svake demagogije, svojstveno da su neistina, bolje reći laž, zato što one postoje samo u Tadićevoj glavi, a ne i u slovu Ustava BiH. 

Zato se Tadićevoj demagogiji može reći ono što se govori studentima početnicima na osnovnom studiju prava, da pravna norma nije ono što je njen tvorac htio da kaže, već ono što je njome stvarno rečeno. Odnosno, nisu navedene dvije Tadićeve demagoške teze ono što piše u Ustavu BiH, jer toga naprosto nema nigdje u njemu. Umjesto toga, Ustav BiH sadrži sasvim suprotnu normu, koju Tadić, kao i svaki demagog, krije u svom tekstu, nigdje je ne spominjući.

Ta norma kao istina sadržana je u članu VI.3a) Ustava BiH i kaže da je Ustavni sud BiH jedini nadležan da odlučuje o BILO KOJEM SPORU koji se javlja po Ustavu BiH između BiH i entiteta, kao i da taj spor uključuje, ALI SE I NE OGRANIČAVA samo na to da li je neki propis entiteta, odnosno odluka kazano Tadićevim demagoškim jezikom, u skladu sa Ustavom BiH, već to može biti i BILO KOJI DRUGI SPOR između BiH i entiteta.

To je, dakle, slovo ustavne norme koju, da sam je ja mogao pisati i donositi, ne bih nikada tako napisao niti donio. Međutim, ona je tu, takva kakva jeste i ne treba je skrivati, kao što čini Tadić, već je kao i svaku drugu istinu treba reći narodu, jer je samo to pošteno odnošenje prema narodu, a ne demagogija.

Iz te ustavne odredbe, kako vidimo, jasno proizlazi da ona nikako nije ono što bi Ognjen Tadić htio da ona bude, već je ono što je njome stvarno rečeno. A rečeno je, treba ponoviti i pošteno reći narodu, da je Ustavni sud BiH jedini nadležan da odlučuje O BILO KOJEM SPORU DO KOJEG DOĐE PO USTAVU BiH između BiH i entiteta, što uključuje spor o ustavnosti propisa entiteta (ustava ili zakona), ali se, kaže Ustav BiH, NE OGRANIČAVA SAMO NA TO, već se može odnositi i NA BILO KOJI DRUGI SPOR između BiH i entiteta.

Kad Ustav BiH to kaže onda je on time stvarno rekao da to može biti i spor o tome da li je odluka entitetskog parlamenta kojom potvrđuje veto srpskog člana Predsjedništva BiH koji je preglasan od strane ostalih članova Predsjedništva u skladu sa Ustavom BiH ili nije.

Piše: Dr Milan Blagojević