Preživio Jasenovac, pa stvorio imperiju kojoj se divio Zapad

Nosio je logoraški broj, gledao smrti u oči, a onda iz pepela podigao globalnog tehnološkog monstruma koji je mjerio prihode u milijardama. Ovo je filmska priča o Emeriku Blumu – čovjeku koji je dokazao da Balkan može da vlada svjetskim tržištem.

- Zamislite holivudski scenario: briljantni inženjer bježi iz najozloglašenijeg logora smrti na Balkanu tako što preplivava ledene, poplavljene kanale, a samo deceniju kasnije sjedi u luksuznim kancelarijama u Njujorku i Parizu, dok svjetski moćnici čekaju na njegov potpis.

​Zvuči kao fikcija? Nije. To je stvarni život Emerika Bluma, osnivača i idejnog tvorca Energoinvesta, čije ime i danas izaziva strahopoštovanje među ekonomskim stručnjacima širom planete.

​Igra na oštrici žileta: Kako je struka pobijedila dželate

​Priča počinje u predratnom Pragu, gdje je ovaj sarajevski Jevrej stekao diplomu inženjera. Kada je buknuo Drugi svjetski rat, njegova ljevičarska uvjerenja i porijeklo osudili su ga na Jasenovac.

​Tamo, na tankoj granici između života i masovne grobnice, Bluma je spasilo sopstveno znanje. Postavljen je da održava logorsku električnu centralu. Umjesto da klone duhom, Blum koristi pristup infrastrukturi da 1944. godine organizuje filmsko bjekstvo. Dokopao se slobode, partizana i istorije koja je tek čekala da bude napisana.

​Od sarajevskog blata do milijardi dolara

​Kada je rat završen, umjesto lagodnog života i diplomatske fotelje u Londonu koja mu je bila na stolu, Blum bira teži put: povratak u razrušeno Sarajevo. Godine 1951. preuzima mali projektni biro sa šačicom inženjera.

​Njegova vizija šokirala je tadašnje partijske aparatčike: „Nećemo svijetu prodavati naše sirovine i drvo. Prodavaćemo im našu pamet.“

​Tako je rođen Energoinvest. Pod Blumovim vođstvom, ova firma postaje država u državi i globalni fenomen:

​Stipendije kao oružje: 

Blum nije čekao da mu država stvori stručnjake. Kompanija je stipendirala preko 100.000 studenata. Ako si bio pametan, Energoinvest ti je plaćao školovanje, a ti si mu vraćao inovacijama.

​Hladni rat na koljenima: 

Dok su političari ratovali riječima, Blumovi inženjeri su gradili dalekovode, hidroelektrane i trafostanice od pustinja Libije do azijskih džungli. Podjednako uspešno je potpisivao ugovore i u Vašingtonu i u Moskvi.

Vrhunski menadžment u socijalizmu:

Uveo je zapadne standarde poslovanja, strogu meritokratiju i institute za nuklearnu tehniku u sistem radničkog samoupravljanja.​„On je oličenje socijalističke poslovnosti i prvi istinski biznismen s ove strane Gvozdene zavjese“, pisao je fascinirani britanski Financial Times.

Lekcija koju smo zaboravili

Na svom tehnološkom i poslovnom vrhuncu, Energoinvest je zapošljavao blizu 42.000 ljudi i ostvarivao godišnji izvoz od preko milijardu dolara. Blum je bio vizionar koji je dokazao da se na ovim prostorima ne moraju sklapati tuđi proizvodi, već da mi možemo diktirati tempo svjetskim igračima.

​Pred kraj života, kao gradonačelnik, postavio je temelje za legendarne Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine.

Danas, u eri brzog i lakog profita, biografija Emerika Bluma stoji kao monumentalni podsjetnik: najveći kapital jedne zemlje nisu ni nafta, ni rude, već nepokolebljiva vizija i uloženi trud u ljudsko znanje.

(BN)