Licemjerstvo sudija Ustavnog suda Republike Srpske 

Ono što su 8. juna ove godine učinile sudije Ustavnog suda Republike Srpske je jedan u nizu dokaza njihovog licemjerstva, pokazanog ovaj put kroz njihovo Obavještenje, broj Su-164/26 od 8. juna 2026. godine, objavljeno u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 52 od 10. juna 2026. godine.

Dr Milan Blagojević 

U tom obavještenju Ustavni sud kaže da je:

"vrhunac neustavne (zakonodavne) djelatnosti institucije visokog predstavnika dostignut odlukama Kristijana Šmita kao visokog predstavnika, koji nije imenovan u skladu sa Opštim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini (Aneks X)".

Odmah se u prethodno citiranom dijelu zapaža protivrječnost koja je i licemjerje ustavnih sudija, jer oni najprije tvrde da je Šmit visoki predstavnik, titulišući ga tako, a ubrzo zatim za istog kažu da nije, kao što zaista i nije, imenovan u skladu sa Aneksom X Dejtonskog sporazuma. Ako, dakle, nije imenovan kako propisuje Aneks X, a nije, onda Šmit nije visoki predstavnik, ali to nimalo ne smeta ustavnim sudijama da licemjerno za Šmita kažu i da jeste i da nije visoki predstavnik.

Jednako tako sudije Ustavnog suda Republike Srpske u navedenom obavještenju kažu i da visoki predstavnik:

"prema Ustavu, ali ni prema Aneksu X, a ni prema svim deklaracijama Savjeta za implementaciju mira, nema ovlašćenje da donosi ovu vrstu pravnih akata (zakone)".

Licemjerstvo sudija Ustavnog suda Republike Srpske u vezi sa ovim ogleda se u tome što oni ovako misle sada, kada to, kako će biti pokazano u nastavku, treba Miloradu Dodiku, ali kada su trebali tako da odluče u julu 2021. godine, mislili su sasvim drugačije. 

Naime, početkom jula 2021. godine Kristijan Šmit je nametnuo svoju odluku (u suštini zakon) kojim je, pravno gledano, poništio Zakon Narodne skupštine Republike Srpske o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, kao i Zakon o izmjenama Zakona o objavljivanju propisa u Službenom glasniku Republike Srpske, te zabranio preduzimanje bilo kakvih drugih radnji u vezi sa tim zakonima, uključujući i zabranu njihovog proglašenja (promulgacije).

Dakle, radi se o zakonima Republike Srpske za koje jednako važi da ni Kristijan Šmit niti visoki predstavnik "prema Ustavu nema pravo da donosi takvu vrstu pravnih akata", kako kažu ustavne sudije 8. juna ove godine. 

Međutim, kada su to trebali da primijene na Šmitovu odluku (zakon) o poništenju navedenih zakona Narodne skupštine, te iste ustavne sudije su odbile da to učine, rekavši u svojoj odluci broj U-77/23 od 29.11.2023. da navodno nisu nadležni za takvo odlučivanje.

Takva njihova odluka iz 2023. godine, jednako kao i odluka broj U-45/20 od 26. maja 2021. godine kojom su odbili da proglase neustavnim amandmane koje je na Ustav Republike Srpske nametnuo visoki predstavnik, je neustavna, jer je upravo Ustavni sud Republike Srpske jedini nadležan da štiti Ustav Republike Srpske od bilo čijeg napada na njega. A šta je drugo do napad na taj ustav kada Šmit  poništi zakone Narodne skupštine, iako je za to prema Ustavu Republike Srpske nadležan Ustavni sud Republike Srpske, odnosno Ustavni sud BiH prema Ustavu Bosne i Hercegovine.

Dakle, kada je ovako trebalo djelovati 2021. protiv neustavnih amandmana visokog predstavnika, kao i 2023. godine na nepravo  Kristijana Šmita, Ustavni sud Republike Srpske to nije htio da učini, a onda se poslije svega ponaša sasvim suprotno od toga. 

On tako čini ovaj put zato što to treba Miloradu Dodiku u postupku pred Ustavnim sudom BiH po zahtjevu njegovih poslanika za ocjenu ustavnosti Šmitovog krivičnog djela neizvršenja odluka visokog predstavnika, a ne zbog navodne brige za ustavnost i zakonitost kojom ustavne sudije bezuspješno pokušavaju da zaodjenu ovaj njihov licemjerni poduhvat.

Takva suština njihovog licemjerstva se zapaža u onom dijelu kvaziobavještenja od 8. juna ove godine u kojem se sudije, pa još ustavne, otvoreno stavljaju u ulogu Dodikovih branilaca, iznoseći da je vrhunac neustavne (zakonodavne) djelatnosti Kristijana Šmita bilo nametanje krivičnog djela neizvršenje odluka visokog predstavnika, na osnovu čega je Dodik pravosnažno osuđen za to djelo presudom Suda BiH.

Nije sporno da to što je nametnuo Šmit nema uporište u međunarodnom niti u domaćem pravu. Međutim, licemjerno je o tome misliti na jedan način 2023. godine, kada Ustavni sud Republike Srpske nije htio da radi svoj posao i proglasi suprotnom Ustavu Republike Srpske Šmitovu odluku (zakon) o poništenju dva zakona Narodne skupštine, a da se zatim taj isti sud u junu 2026. godine posipa pepelom zarad ličnih potreba Milorada Dodika.

Zato, dakle, i ovo najnovije licemjerje sudija Ustavnog suda Republike Srpske samo iznova dokazuje koliko su negativnu ulogu imali i odigrali svi sudovi i sudije u Republici Srpskoj, stavljajući se zarad ličnih interesa u službu OHR-a i ohaerizma, primjenjujući u svojim presudama nasilje ohaerizma kao pravo, odnosno ne želeći da to nasilje proglase suprotnim Ustavu Republike Srpske.

Takvog sudijskog licemjerja ima samo ovdje kod nas i nigdje više u svijetu. Ono je bilo i ostalo ključni instrument pomoću kojeg je OHR ostvario sve svoje zadatke ovdje, tako da i kada bi sada bio ukinut to ne bi bio njegov poraz nego naša Pirova pobjeda.

Autor: Dr Milan Blagojević