Tamo gdje nema izvjenosti zajamčene zakonom na djelu je nesigurnost!

Vrijeme u kojem živimo veoma je zahtjevno, traže se kvalitetna i adekvatna znanja za rješavanje veoma složenih društvenih problema. Ambijent za sticanje znanja nije poticajan i uočava se nedostatak organizovane pameti bez koje nije moguće postići rezultate. Suočavamo se sa urušenim društvom u socijalnom, kulturnom i vrijednosnom sistemu.

Takav društveni ambijent  traži promjene i aktivnu društvenu poziciju, posebno ljudi od znanja i akademske zajednice.

Promovisanje lažnih vrijednosti koje provodi partokratija vodi relativizaciji naučnog i intelektualnog rada.

Vlast se ponaša tako kao da je oslobođena svih pravnih i moralnih ograda pa sve odluke donosi olako i brzopleto, sve u svom interesu.

Prevladava kultura ambalaže koja prezire sadržaj, gdje se ugled gradi na poslušnošću i podaništvu koja seže do poniženja i karakterne niskosti.

Sistem funkcioniše na matrici personalizacije institucija koje su titularni a ne stvarni nosioci vlasti.

Uvijek se traže stranačka a ne sistemska rješenja uz trivijalizaciju prava i politike. Egoistična vizura partokratije dominira nad patriotizmom i opštim dobrom.

Izvršava se potpuna demobilizacija intelektualnih krugova uz apsolutnu dominaciju kvazi političke elite koja ne može izaći iz zastarjelih i ograničenih okvira.

Ona ne vidi prst pred okom od političkog slijepila, pohlepe i nezajažljivosti a kamoli da sagleda potrebe savremenog društva.

Nedostaje duboka vjera u vrijednost znanja. Sve nevolje za društvo nastaju kada se u stranu gurnu ljudi od znanja, karaktera, poštenja i principa.

Znanje je temelj svakog društva, bez njega nema napretka. Društvo koje ne uvažava znanje i obrazovanje žrtvuje sopstvenu budućnost.

Osjeća se nedostatak takvih ljudi na ključnim mjestima što predstavlja kamen spoticanja u razvoju cjelokupnog društvenog života.

Ako želimo bolju i prosperitetniju budućnost moraju se favorizovati ljudi od znanja i kreativnosti koji kritički misle, čime se otvara put boljim i kreativnijim rješenjima.

Promovisanje lažnih vrijednosti vodi relativizaciji samog smisla naučnog i intelektualnog rada, a to je prisutno.

Kiklopske naučnike i proliferaciju lažnih doktorata, plagijatorstvo i urušavanje profesionalne etike treba onemogućiti. Obrazovanje je najosjetljivija oblast pa mu treba posvetiti posebnu pažnju.

Profesori koji rade u visokom obrazovanju imaju posebnu odgovornost jer rade sa mladim ljudima i utječu ne samo na njihov stručno-obrazovni nivo već i razvoj budućih ličnosti, te stoga svojim radom i ponašanjem moraju biti uzor.

U javnosti prevladava mišljenje da je visoko obrazovanje u krizi i da opada njegov kvalitet. Međutim, nadležne vlasti ne preduzimaju odgovarajuće mjere.

Prevladava pragmatično političko opredijeljenje  u stvaranju lažne stvarnosti koje je mjerilo svih vrijednosti.

Uz sistemske smetnje, svakako da određene slabosti treba tražiti u institucijama visokog obrazovanja, prevashodno na univerzitetu. I u ovoj sferi koja bi trebala biti depolitizovana, partokratija je našla svoje mjesto da diktira kadrovska rješenja.

Temelj svakog demokratskog društva je smjenjivost kadrova sa svih rukovodećih funkcija nakon isteka određenog roka, u pravilu poslije isteka od dva mandata, i to je gotovo univerzalno pravilo svih zakonskih propisa, pa i Zakona o visokom obrazovanju Republike Srpske.

Međutim, Senat Univerziteta u Banjoj Luci je u drugom mjesecu ove godine, izabrao istog rektora nezakonito u treći mandat, što se ni jednom pravnom akrobatikom ne može opravdati.

Postavlja se pitanje po kojem pravnom osnovu Senat univerziteta provodi nasilje nad zakonom, koje su to posebne  zasluge da isti rektor bude biran treći put. Pa zar mu osam godina nije bilo dovoljno da iscrpi svoj repertoar.

Vjerovatno je ponovo izabran zbog toga što je gurnuo Univerzitet sa društvene scene u prikrajak, pod okrilje partokratije. Koju poruku ovim činom šalju dekani i rektor budućim intelektualcima, svojom odlukom očite nezakonitosti i ljudske neodgovornosti , prema svemu onome što prevazilazi njihov lični interes.

Ljudske vrline kao što su poštenje, mudrost, pravednost i odgovornost moraju biti okosnica svakog nastavnika univerziteta, posebno njihovih predvodnika.

Načelo legaliteta i legitimiteta kao temeljni principi pravne države ne smiju biti zamijenjeni proizvoljnim oportunizmom volje određenih interesnih grupa, jer je pravna država utemeljena na  pravima a ne na privilegijama.

Ovdje se može primijeniti  ona stara izreka: ’’Ja tebi vojvodo, ti meni serdare’’, što je omogućio Zakon o visokom obrazovanju prema kojem dekani učestvuju u izboru rektora, a rektor daje saglasnost na izbor dekana, što predstavlja čistu interesnu simbiozu i antidemokratski čin.

Na kraju treba reći, da rektor kojem je po treći put potvrđen mandat to ne zaslužuje ni za prethodne rezultate rada.

U vrijeme njegovog mandata došlo je do značajnog smanjenja broja upisanih studenata na visokoškolske ustanove u Republici Srpskoj, izuzev ove školske godine, i to  zbog studentskih demonstracija u Srbiji.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku u akademskoj 2012/13 školskoj godini broj upisanih studenata u Republici Srpskoj bio je 44220 dok je u školskoj godini 2022/23 bilo upisano 26774 studenta, što je preko 17000 manji broj, i najveći dio se odnosi na Univerzitet u Banjoj Luci.

U vrijeme mandata sadašnjeg rektora, došlo je do pada Banjalučkog univerziteta na svjetskoj rang listi, te do neopravdanog i nesrazmjernog broja nastavnika na pojedinim fakultetima. 

Na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci   zaposleno je negdje oko 60 nastavnika, dok na Pravnom fakultetu nema ni 30 stalno zaposlenih, što je zabrinjavajuće, iako po svim kriterijima u ova dva fakulteta bi trebao biti približan broj zaposlenih nastavnika.

Naravno da se u ovom slučaju ne može isključiti ni odgovornost dekana Pravnog fakulteta.

Konačno, najveća zamjerka nezakonito imenovanom rektoru (a što se odnosi i na ostale rektore u Republici  Srpskoj) može se uputiti što državni univerziteti ništa nisu preduzeli protiv upisa kandidata koji su stekli visoku stručnu spremu na privatnim fakultetima, na master i doktorske studije državnih fakulteta.

Ovim činom je stvorena mogućnost ’’pranja’’ stečenih diploma na privatnim fakultetima, što je apsurd, ako se ima u vidu kvalitet studija na tim fakultetima, kao i  afere koje ih prate.

Na sve ovo akademska zajednica ćuti, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske  ćuti, ljudi se sklanjaju, moćni ljudi ćute, ’’sve same patriote i zaštitnici javnog interesa’’.

Šta se to  desilo sa obrazovanjem?

Nekada su znanje, trud, odgovornost i disciplina bili neprikosnoveni, a profesori autoriteti kojima se vjerovalo i ukazivalo poštovanje jer su bili uzor i inspiracija generacijama studenata. Ima i danas takvih, ali u sve manjem broju.

Prof. Aleksandar Kavčić svjetski priznat na naučnom polju kaže: ’’Uništenje nacije ne zahtjeva upotrebu atomskih bombi i raketa, potrebno je samo sniziti kvalitet obrazovanja’’.

Prof. dr Petar Kunić