Ponovo zapelo suđenje Zeljkoviću za korona ugovore

Suđenje Branislavu Zeljkoviću i drugim optuženim u predmetu “Korona ugovori”, koje traje još od februara 2023. godine, već drugi mjesec je, ni na nebu ni na zemlji.

Nema ročišta, nema pomaka, nema kraja. Javnost sve glasnije pita: Da li ovaj proces uopšte više vodi bilo čemu?

Na početku, ovo je trebao biti slučaj koji će dati odgovore o tek jednom milionu narodnog novca potrošenom u vrijeme pandemije. Odgovor na pitanje da li Republika Srpska ima uopšte snage i volje da jedan predmet visoke korupcije istjera do kraja, pa kakav god ishod bio.

Danas, četvrtu godinu kasnije, suđenje Zeljkoviću i ostalima u predmetu Korona ugovori djeluje kao primjer kako jedan predmet može da se razvlači dok ne izgubi i snagu i smisao.

Iz Okružnog suda u Banjaluci stiže već dobro poznata formulacija, tužilaštvo je odustajalo od dokaza, traži se nova lista, čekaju se prevodi, slijedi “svestrana analiza”. Sve po proceduri. Sve uredno. Samo što se iza te procedure krije suština koju je sve teže ignorisati, a to je da proces stoji.

Koliko puta se može “ažurirati lista dokaza”, koliko puta se može krenuti ispočetka?

Sud se poziva na složenost postupka, hiljade dokaza, brojne svjedoke, vještake, stručna lica. I to jeste činjenica. Ali složenost ne može biti alibi za beskonačnost. U nekom trenutku, svaki postupak mora pokazati da ide ka cilju. Ovaj, zasad, ide u krug.

Dodatni problem je što svako novo odgađanje dodatno urušava povjerenje javnosti,  jer građani ne prate pravne nijanse i procesne detalje oni vide samo jedno, odnosno da je četvrtu godinu suđenje bez epiloga i višemjesečni zastoj bez objašnjenja koje ima stvarnu težinu.

U međuvremenu, odbrana koristi svaku pukotinu, osporava dokaze, način njihovog prikupljanja, procedure. I to je njen posao. Ali ako sistem ostavlja toliko prostora za osporavanje, onda se pitanje ne može izbjeći da li je ovaj slučaj uopšte bio spreman za sudnicu?

I tako, dok institucije govore o analizama, prevodima i složenosti postupka, javnost sve jasnije vidi sliku predmet „Korona ugovori“ koji se rastegao do granica izdržljivosti i to ne samo pravnog sistema, nego i strpljenja onih koji čekaju odgovor.

Na kraju ostaje najneugodnije pitanje, da li će “Korona ugovori” uopšte dobiti sudski epilog ili će se polako ugasiti u procedurama, dopunama i novim odgađanjima, jer u ovom trenutku, jedino što se sigurno kreće u ovom procesu jeste vrijeme.

Podsjetimo, optužnica Branislava Zeljkovića i ostale tereti da su u vrijeme pandemije virusa korona počinili zloupotrebe pri nabavci medicinske i zaštitne opreme, te da su oštetili budžet Republike Srpske za više od 1,3 miliona KM. 

Osim Zeljkovića koji je u inkriminisano vrijeme bio direktor Instituta za javno zdravstvo RS, optuženi su još i direktor firme „Prokontrol“ Slavko Bojić, direktor firme “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac. Optužnicom je obuhvaćen i bivši direktor banjalučke firme “Sineks laboratorija” Sani Crljić.

(Srpskainfo)