Stranke malo šanse daju mladim i ženama u politici

Političke stranke u Bosni i Hercegovini godinama raspolažu desetinama miliona maraka javnog novca, ali ta sredstva ne doprinose većem učešću žena i mladih u političkom životu, niti se troše na dovoljno transparentan način – pokazuje analiza Transparency International BiH. 

Uprkos značajnim budžetskim izdvajanjima, žene i mladi i dalje su nedovoljno zastupljeni u političkom životu. Zbog toga se postavlja pitanje zašto javna sredstva ne donose očekivane promjene i ko snosi odgovornost za izostanak konkretnih rezultata.

Sve političke stranke u Bosni i Hercegovini finansiraju se javnim novcem – oko 70 odsto njihovih budžeta dolazi sa različitih nivoa vlasti.

Kako navodi viši saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH, Damjan Ožegović, značajan dio tih sredstava stranke dobijaju na osnovu broja osvojenih mandata manje zastupljenog pola, odnosno s ciljem povećanja učešća žena u politici.

„Naše istraživanje je pokazalo zapravo da novac koji se namjenski daje političkim strankama, kako bi se osnažilo učešće žena, da se nenamjenski troši, odnosno da ne ide u aktive žena i da ne ide u projekte koji osnažuju učešće žena u političkim strankama. Ovo se takođe odnosi i na učešće mladih, jer gotovo sve stranke imaju svoje organizacije, odnosno aktive mladih, međutim, isto tako se novac nenamjenski troši, odnosno ne ide u direktno osnaživanje mladih za učešće u politici", kaže Ožegović.

Iako Izborni zakon Bosne i Hercegovine propisuje da manje zastupljen pol mora činiti najmanje 40 odsto kandidata na izbornim listama, to, prema riječima odbornika Narodnog fronta u Skupštini Grada Banjaluka, Dijane Ješić ne znači i stvarnu ravnopravnost.

Kako ističe, istinska jednakost podrazumijevala bi 50 odsto učešća. Dodaje i da nakon izbora mandate osvoji tek oko 19 odsto žena.

„Otprilike to je taj procenat što smatram da je zaista mali, pogotovo ako imamo podatak da je 1999. godine taj procenat bio 28 odsto, što znači da smo nazadovali, pa sad polako opet idemo naprijed, ali je to tempo jako spor. Ja lično nemam nekih problema, i mislim da se znanjem radom i trudom može uspjeti u svijetu politike i možete da nametnete neke svoje stavove. Imamo nekoliko primjera u Republici Srpskoj takvih jakih žena, koje su i na čelu stranaka, koje su i u Parlamentu i u NSRS, koje su uspjele da se nametnu, ali generalno stav društva je „Šta će ona tu?“ i to se često čuje", poručila je Ješićeva.

Mladi se danas rijetko odlučuju na politički angažman, a i kada se na taj korak odvaže, prepreke tek tada postaju vidljive. Mladost ne znači neozbiljnost u politici, poručuje poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Đorđe Vučinić.

„To što sam mlad i što imam dosta manje godina od ostalih kolega, ne znači da sam neozbiljan i ne znači da ne mogu ravnopravno da se nosim sa mnogim pitanjima i mnogim temama koje su na dnevnom redu u datom trenutku.

Svakako da sam, već od prve konstitutivne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, osjetio onu vrstu nepoštovanja i ono čuveno „alo momak“, ali evo, i dan danas, iako me ne poštuju određene kolege, sigurno da me ne štede, poput Nenada Stevandića, tako da mislim da se ravnopravno nosim sa svim kolegama koji su dosta stariji i od kojih velika većina mogu da mi budu i očevi i majke po godinama, ali u svakom slučaju podržavam da se mladi maksimalno uključe u politiku", izjavio je Vučinić.

Ne postoje zakonska ograničenja koja određuju kako će građani glasati i kome će dati svoje povjerenje. Nije moguće propisati koji će pol biti više biran na izborima, ali je moguće sistemski podsticati žene i mlade da se u većem broju kandiduju. Iz Transparency International BiH poručuju da je ključni nalaz njihove analize upravo to da se novac namijenjen za veće učešće žena i mladih u politici ne troši u te svrhe.

Zbog toga se, kako ističu, postavlja suštinsko pitanje – ko taj novac zapravo uzima i gdje on završava?

(BN)