Zagrebčanin koji obožava narodnjake, Ipčeta, Jašara...

Marino Đuran je još jedno novo ime na narodnjačkom estradnom nebu, ali koji ima namjeru da istraje u svom cilju. A to je da „zabetonira“ svoje ime u estradnom svijetu. Rođen je u Hrvatskoj, ali zadnjih nekoliko godina živi, radi, pjeva u Njemačkoj.

Ne pjeva Marino zabavnu muziku, ne pjeva dalmatinsku muziku, pjeva Marino istinske narodnjake, što je opet pomalo neobično za rođenog Zagrepčanina.

Najmlađi bubnjar

– Kada su svi u mom okruženju bili na domaćoj glazbi ja sam bio više navučen, na Ipčeta, Jašara, oba Halida. Mene je sve to više vuklo upravo zbog toga što je pjesme od takvih veličina bilo teško za naučiti. Moj otac je muzičar i bio je takav kakav je bio. Nije nikada bio zadovoljan najmanjim, najlakšim, već me uvijek vukao ka najtežim i onom što je najbolje.

Tvoje bavljenje muzikom zapravo je započelo sviranjem bubnjeva?

– Moj otac je bio bubnjar, pa me prvo upisao u školu harmonike, ali mene to nije zanimalo. A, bubnjeve sam naučio svirati uz njega. Pa sam se onda 2005. pojavio na hrvatskoj televiziji kao mlada nada i najmlađi bubnjar u povijesti. Jednostavno imao sam talenat za to. Kod kuće sam pjevao, ali za svoj gušt. A, onda se desio očev 55-ti rođendan i tu je bio moj sadašnji klavijaturista Zdravko Simbolec, koji je bio pozvan da svira.

– Ja sam sjedio na vrhu stola, atmosfera bila dobra, popije se i ponešto, pa sam ja pjevušio. Onda je Zdravko stao sa muzikom i rekao mi da uzmem mikrofon, izađem i da pjevam. Kako sam tada započeo sa pjesmom više nisam ni stao. A, dok sam bio u bendu kao bubnjar nisu mi dali pjevam jer sam u glasu imao tipične narodnjačke trilere. A, za taj kraj gdje sam ja rođen nije baš odgovaralo. Ta moja vibra nije odgovarala ljudima u mom kraju, zvali su je zavijanje, što po meni to uopće nije zavijanje. Za mene je umjetnost.

Da li se se pokajao što si se okrenuo „zavijanju“?

Asim je kriv za pare

– Ne, nikada ni jednog momenta. Ja od toga danas hranim djecu, suprugu, familiju. Živim lijep život od svega toga i mnogo mi je draže što sam se tome okrenuo. Jednostavno uživam u tome, nemam bol u trbuhu kada to radim.

Koje su prve folk pjesme koje si pjevao?

– Prva koju sam privatno kod sebe kući otpjevao je „Ti mene ne voliš“ od Osmana Hadžića. A prva koju sam javno, pred velikim brojem publike otpjevao je pjesma „Hiljadu suza majko“ od Miroslava Ilića. Meni zaista idu sve pjesme i svaka mi dobro stoji.

Snimio sam cover pjesme „Vratit ću se jednog dana“ pokojnog Srećka Jovovića i mnoge druge. Te pjesme su pjevale u mom kraju odakle sam ja, ali svi su mislili da su te pjesme iz njihovog kraja, ali to su sve emocije. Te pjesme su toliko emotivne da se mogu pjevati na početku, ali i na kraju neke zabave. Uz te se pjesme i pjeva, veseli, ali i plače.

Na kojoj pjesmi si zaradio najviše bakšiša?

– To je nesumnjivo pjesma „Sine moj“ Asima Bajrića. Asim je kriv za sve pare. A, druga pjesma koja mi je donijela dosta novca na nastupima je pjesma „Čubura“ od Bekija Bekića.

Odustao od takmičenja

Već devet godina sa porodicom živiš u njemačkom gradu Koblenz. Da li se u Njemačkoj može živjeti samo od pjesme?

– Može i ne može, sve ovisno kako se uzme. Zavisi od toga koliko dana u tjednu radiš. Meni se nekada zadesi da radim tri dana u tjednu, onda se može i živjeti i postići poplaćati sve račune. Ja imam suprugu i troje djece, tako da su i izdaci veći, ali ne žalim se. Supruga mi je velika pomoć u mom životu.

Da li si pokušao prijaviti na neka od muzičkih takmičenja?

– Da jesam na Zvezde Granda i Pinkove Zvezde, ali prijave sam poslao kasno, kada je već sve prošlo. Onda sam se prijavio na Hype zvezde, prošao sam glatko, ali poslije sam odustao. Shvatio sam da mi nije odgovarao način na koji je sve to krenulo. Ja sam neko ko ne želi da bude vezan bilo kakvim ugovorima, a na početku se mnogo govorilo da neće biti tako. Ali, na žalost i tu postoji ugovor, koji meni uopšte nije odgovarao. Volim biti slobodan, a ne vezan. Umjetnost bilo koje vrste ne smije biti, bilo kakvim nepovoljnim ugovorima sputavana.

Marinka obožavam

Već imaš snimljenu i objavljenu jednu pjesmu, a radiš i na drugoj. Postoji li neka pjesma od nekog drugog pjevača, za koju bi poželjeo da je u tvom vlasništvu?

– Da, a to je pjesma „Prevareno srce moje „ od pokojnog Marinka Rokvića. Tu pjesmu izuzetno volim, kompletno sam se pronašao u njoj. A, Marinka Rokvića obožavam.

Da li voliš da pjevaš sevdalinke?

– Da , izuzetno. Posebno volim od Nedžada Salkovića „Ne klepeći nanulama“. A ima još jedna pjemsa nije sevdalinka, ali je tako dobro napisana da je kao sevdalinka“ a to je pjesma od Mehe Puzića „Hitao je sinak majci“.

Ti si jedan od rijetkih mladih pjevača koji kada pjeva nema telefon u ruci da prati tekst pjesme?

– Ne, nikada. To je na neki način moje poštovanje prema publici. Ako mi neko plati i, meni osobno da novac da mu ispunim muzičku želju, meni je jako glupo da držim telefon u ruci i čitam tekst pjesme. Na taj način, ja toj osobi, ne mogu da prenesem emociju te pjesme na njega, za koju je on meni dao novac.

Da li bi zbog karijere i uspjeha odlušio na preseljenje u Beograd?

– Da to bi uradio stopostotno. Ja smatram da sve što se u životu radi je rizik, 50:50 posto. Ko ne riskira taj i ne profitira. Ako uzmem rizik možda i uspijem, a ako nisam probao bit će mi žao. A, ako probam i ne uspijem, onda mi nije suđeno, ali bar sam probao.

Ceca ili Jeca?

– Ceca definitivno. Ja obožavam Cecine pjesme, a njena najdraža pjesma mi je „ Dal si ikada do bola voleo“. Ceca je neuporediva, ne postoji osoba sa kojom bi je mogao uporediti.

Nisam milioner

Bavio si sportom, bio si fudbaler ,ali sve si to ostavio zbog pjesme? Sjećaš li se svog prvog honorara dobijenog na pjesmi?

– Da, naravno i bio je 30 eura. Bila je jedna čaša na šanku i na njoj je pisalo za „Za Marina“. Na kraju je u njoj bilo 30 eura, a meni kao 3000 eura. To se ne zaboravlja. Danas mi je honarar sa kojim sa zadovoljan, ne očekujem da budem milioner, ali do njega danas mogu normalno da živim.

Marino ima dobre muzičare, sa kojima dugo sarađuje, a to su Zdravko, Marko i Aleksandar. Nekada su u kompletu, sve zavisi šta žele oni koji ga angažuju. A, tamo gdje dođe Marino sa bendom dobra zabava je zagarantovana.

Marino ima mendžericu, to je Ivana Baričević koja brine za sve njegove termine, koja brine da Marino svaki datum ispoštuje, a ujedno ugovara i nove nastupe.

(Bosnainfo/Razgovarao: Bato Šišić) Foto: Marino Đuran