Pravosuđe u službi pojedinca

Jeste li primijetili, vjerujem da jeste, kako se odrađuju stvari u korist pojedinca, a na štetu Republike Srpske?

Piše: Dr Milan Blagojvić

Sud Bosne i Hercegovine pravosnažno osudi Milorada Dodika, a onda sudije tog suda namjerno neće, iako je samo Sud BiH nadležan za to, da odrede obim pravnih posljedica te svoje presude i da kažu da takva presuda, kad su ga već osudili za Šmitovo krivično djelo, ima za pravnu posljedicu da Dodik ne može u narednih šest godina biti ni predsjednik SNSD-a, jer je SNSD pravno lice, a zabrana obavljanja funkcije kao pravna posljedica osude se po Krivičnom zakonu BiH prostire i na zabranu vršenja funkcija u bilo kom pravnom licu. 

Umjesto toga, rekoše te sudije, neka o tome odlučuje Osnovni sud u Banjaluci, u kojem je registrovan Dodikov SNSD, što je teško sudsko kršenje svih zakona, i to u korist pojedinca.

Ali kao u biznisu, u kojem sve ima cijenu i ništa nije džaba, malo (samo koji dan) prije takvog nezakonitog postupanja sudija i Suda BiH, SNSD-ovi reprezentativci u Savjetu ministara BiH, ministri Košarac i Amidžić, glasaše za Reformsku agendu BiH, i to zato što im je njihov šef Milorad Dodik rekao da tako postupe.

Priznade to Dodikov Staša Košarac na konferenciji za štampu ubrzo poslije usvajanja Reformske agende, rekavši:

"Usvojili smo Reformsku agendu jer je Milorad Dodik to rekao, predsjednik Milorad Dodik se pita i pitaće se".

Dakle, Dodik je rekao da se glasa za Reformsku agendu, a ne institucije Republike Srpske, pri čemu nije važno što se tom agendom Republika Srpska nepovratno razgrađuje, jer će, između ostalog, na kraju procesa iz te agende BiH moći preuzimati i sve ostale njene nadležnosti takozvanom zamjenskom klauzulom koja će po agendi biti ugrađena u Ustav BiH, a ostaće i bez prava veta prilikom odlučivanja u Domu naroda Parlamenta BiH, Predsjedništvu BiH i drugim institucijama i organima na nivou BiH, kao i bez svog Vrhovnog suda, jer agenda traži da se na nivou BiH uspostavi vrhovni sud BiH, tako da će Republika Srpska postati prazna ljuštura.

No, ništa od toga nije važno za SNSD reprezentaciju, jer oni slušaju samo svog vođu Dodika - šta im on kaže to mora da bude, baš kao u pripovijetci "Vođa" Radoja Domanovića.

I ubrzo zatim Sud BiH neće da radi ono za šta je samo on nadležan, da odredi da kao pravna posljedica njegove krivične presude, kojom ga je osudio na šestogodišnju zabranu obavljanja funkcije predsjednika Republike, nastupa i posljedica zabrane obavljanja funkcije i predsjednika SNSD-a.

Time mu Sud BiH omogućuje da bude partijski šef i da time nastavi da upravlja svim važnim političkim procesima u BiH i Republici Srpskoj.

Kada se rečeno ima u vidu, ne treba nas čuditi što i Ustavni sud BiH gura stvari u istom pravcu kao i Sud BiH. Jer, i Ustavni sud BiH odugovlači odlučivanje o stvari koja je odavno jasna kao dan, a to je da su tzv. nova vlada Republike Srpske i njen tzv. premijer Savo Minić neustavni, jer je Minića za tu funkciju predložio Milorad Dodik u vrijeme kada je dobrano prestao biti predsjednik Republike, usljed čega je prekršen ne samo Ustav Republike Srpske, već prije svega Ustav BiH koji u članu 1. propisuje da BiH funkcioniše na principu vladavine prava. Međutim , takve vladavine nema ako se, kad je već donijeta, ne poštuje pravosnažna presuda Suda BiH na osnovu koje je Dodik prestao biti predsjednik Republike Srpske.

Tako, dakle, i Ustavni sud BiH svojim odugovlačenjem omogućuje Dodiku da i preko neustavne vlade i tzv. premijera Minića upravlja Republikom Srpskom. Neće me stoga začuditi da taj sud na kraju odluči da je to navodno ustavna vlada, čime će i Ustavni sud BiH, a ne samo Sud BiH, grubo dezavuisati pravosnažnu osuđujuću presudu Suda BiH protiv Milorada Dodika. 

Ne treba da začudi i ako Ustavni sud BiH ukine tu presudu po apelaciji Dodika, ali to, siguran sam, neće učiniti time što će reći da Kristijan Šmit nije visoki predstavnik i da, sve i da jeste visoki predstavnik, nema pravo da nameće zakone u BiH, jer bi time priznali da je taj sud protivpravno radio sve prethodne godine tokom kojih je neustavno odlučivao da OHR navodno ima pravo da nameće zakone u BiH, već ujdurmom da to čini zato što, recimo, nije saslušan ovaj ili onaj svjedok ili što nije izveden neki drugi dokaz, čime će, u stvari, i Ustavni sud BiH pokazati sopstvenu nedosljednost, baš kao i Sud BiH.

Iako su ovdje navedeni samo neki, a ne svi primjeri nerada pravosuđa koji ide naruku pojedincu, i tih nekoliko primjera je dovoljno da se ostavi trag o njima. U vidu ovog teksta kao svojevrsnog zapisa o našem vremenu ispunjenom beščašćem.

Dr Milan Blagojević