Od bratstva i jedinstva do arbitraže: Koliko BiH duguje Sloveniji?

Iza zatvorenih vrata, godinama daleko od pažnje javnosti, vodi se pravni spor čije korijene valja tražiti još u doba socijalističke Jugoslavije. Slovenačka firma Elektrogospodarstvo Slovenije – razvoj in inžiniring d.o.o. (EGS) iz Maribora, koja je nekada ulaganjima gradila bosanskohercegovačku energetsku stabilnost, sada pred međunarodnim sudovima traži pravdu — i novac. Na drugoj strani je RiTE Ugljevik, termoelektrana iz BiH, čije se ime danas sve češće izgovara u kontekstu potencijalnih milionskih obaveza.

Ono što se godinama prikazivalo kao „tehničko pitanje iz prošlosti“, s vremenom je preraslo u spor pred najvišim međunarodnim arbitražnim tijelima.

EGS je, na osnovu ulaganja u izgradnju RiTE Ugljevik tokom vremena SFRJ, imao pravo na isporuku električne energije iz te termoelektrane. Ta isporuka je, zbog ratnih sukoba na području bivše Jugoslavije, prekinuta 1991. godine.

Dugo je sve ostalo na statusu quo, ali 2014. godine EGS se odlučuje na ozbiljan pravni korak. Pokreće dva arbitražna postupka — jedan protiv RiTE Ugljevik pred arbitražom u Beogradu, i drugi protiv države Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu.

Dvostruka arbitraža — jedna činjenica

U oba postupka, EGS je tražio gotovo identičnu stvar: naknadu za neisporučenu električnu energiju, povrat uloženih sredstava, te kamate za korištenje te investicije. Iako su predmeti vođeni odvojeno, temelje se na istoj činjenici – da su slovenački novci gradili Ugljevik, a da iz te investicije godinama nisu imali nikakav povrat.

Beogradska arbitraža je završena, ali ne bez posljedica. Prema informacijama Pravobranilaštva BiH, koje je nadležno za zastupanje države pred međunarodnim sudovima, EGS je djelimično uspio u svom zahtjevu.

„Izraženo u novčanim iznosima, odbijeno je oko 90% tužbenog zahtjeva EGS. Međutim, prihvaćen je zahtjev za naknadu štete zbog neisporučene električne energije, počev od 12. juna 2011. godine pa do 31. decembra 2021. godine, uključujući i glavnicu i akumulirane kamate,“ potvrđuju iz Pravobranilaštva BiH.

Protivtužbeni zahtjev koji je postavio RiTE Ugljeviku, u pokušaju da ospori potraživanja slovenačke strane, u potpunosti je odbačen.

Sporazum kao izlaz: Struja za dugove

Iako detalji sporazuma nisu u potpunosti poznati javnosti, ključni zaokret u cijeloj priči dolazi 1. februara 2024. godine, kada RiTE Ugljevik počinje isporučivati jednu trećinu svoje električne energije slovenačkom EGS-u — po tržišnim, komercijalnim cijenama.

„To je u skladu s inicijalnim samoupravnim sporazumom o investiranju sredstava EGS u RiTE Ugljevik, koji je preciziran naknadno postignutim dogovorima,“ navode iz Pravobranilaštva.

Riječ je, dakle, o pokušaju da se dugovi iz prošlosti rješavaju kroz isporuku energije u sadašnjosti, aranžman koji mnogi vide kao pragmatičan izlaz iz komplikovane situacije.

Dok se dio spora pred beogradskom arbitražom privodi kraju, druga – potencijalno mnogo opasnija za državu, arbitraža u Vašingtonu je i dalje aktivna, iako trenutno obustavljena.

ICSID je 18. maja 2020. godine utvrdio da ima nadležnost da vodi ovaj slučaj, ali je na zahtjev obje strane, EGS-a i BiH, postupak prekinut dok se ne okonča beogradska arbitraža. Kasnije je obustava produžena, trenutno do 31. oktobra 2025. godine.

U međuvremenu, strane pregovaraju. Pravobranilaštvo BiH budno prati tok pregovora i razvoj događaja.

„Prema mišljenju Pravobranilaštva BiH, za koje postoje indicije da ga dijeli i arbitražno vijeće ICSID, potpunim sprovođenjem odluka iz komercijalne arbitraže postupak u investicionoj arbitraži bi postao bespredmetan,“ navodi se u zvaničnom odgovoru Pravobranilaštva.

Da li javnost zna cijenu?

Na pitanje da li postoji tačan iznos obaveze RiTE Ugljevik prema slovenačkoj strani, uključujući u medijima često pominjanih 127 miliona KM za period 2022–2024, odgovor je suzdržan.

„Pregovori su i dalje u toku, a sve zvanične cifre, koje bismo vam u ovom trenutku mogli predočiti, već su u javnosti. O nekim preciznijim zvaničnim informacijama javnost može biti informisana tek nakon okončanja pregovaračkog procesa,“ kažu iz Pravobranilaštva.

Javnost u Republici Srpskoj, s pravom osjetljiva na milionske štete po budžet, sve češće povlači paralelu sa slučajem firme „Viadukt“, gdje je Republika Srpska izgubila milionski spor. No iz RiTE Ugljevik odbacuju takva poređenja.

„Uprava RiTE Ugljevik, zajedno sa Matičnim preduzećem i Vladom Republike Srpske, preuzima sve moguće korake kako bi, prije svega, zaštitili naše preduzeće, a potom i energetsku stabilnost Republike Srpske. Sva poređenja sa ‘slučajem Viadukt’ su, kako neprimjerena, tako i neumjesna, jer se radi o dva potpuno različita slučaja koji nemaju dodirnih tačaka,“ saopštili su iz Ugljevika.

Ukoliko ne dođe do konačnog dogovora, a arbitraža pred ICSID-om bude ponovo aktivirana, Bosna i Hercegovina bi se mogla suočiti s novim milionskim zahtjevima, sada pred međunarodnim tribunalom čije odluke imaju obavezujući karakter.

Iz ICSID-a potvrđuju da je postupak trenutno u zastoju, ali i da se radi o „privremenoj mjeri na zahtjev stranaka“, dok se istražuju mogućnosti prijateljskog rješenja.

Iz slovenačkog preduzeća Elektrogospodarstvo Slovenije – razvoj in inžiniring d.o.o. ne žele detaljno komentarisati slučaj, uz obrazloženje da je arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) i dalje formalno aktivan.

„S obzirom da je arbitražni postupak još uvijek u toku, nismo u mogućnosti komentarisati dodatne detalje. Sve informacije koje su trenutno javno dostupne mogu se pronaći na zvaničnoj stranici ICSID-a,“ poručili su iz EGS-a, pozivajući se na međunarodnu pravnu proceduru i obavezu povjerljivosti.

Za sada, čini se da su sve strane svjesne težine situacije. I dok se brojke kriju iza diplomatskih formulacija, jasno je jedno: predugo zanemareni problemi jugoslovenskog naslijeđa sada se naplaćuju — s kamatom. Na stolu su kilovati, milioni i državni ugled.

Ako pregovori uspiju, epilog bi mogao biti kompromis koji će ublažiti političke i finansijske posljedice. Ako ne uspiju, račune iz prošlosti platiće poreski obveznici Bosne i Hercegovine. U oba slučaja, cijena je već sada visoka — samo još nije potpuno izračunata.

(Forbes) Foto: BN