Obilježene su 33 godine od stradanja 12 banjalučkih beba.

Pomenom i polaganjem vijenaca i cvijeća obilježene su 33 godine od stradanja 12 banjalučkih beba. Još jednom je ukazano na nehumanost svjetskih moćnika koji uprkos brojnim apelima nisu u Banjaluku dopremili neophodni kiseonik.

Prije 33 godine jedan po jedan život tek rođenih 12 banjalučkih beba se ugasio. Ovaj zločin još čeka pravdu. Nakon toliko godina bol roditelja ne jenjava.

"Naša djeca, naše bebe danas bi bili ljudi od 33 godine, možda bi imali i svoje porodice, svake godine nam je sve teže. Gubitak djeteta ne može da izliječi ni vrijeme, čak ni amnezija", rekla je majka jedne od beba, Željka Tubić.

Na obilježavanju godišnjice poručeno je da zločin ne smije biti zaboravljen.

"Možemo reći da svaki spomenik nešto govori, ali ovaj spomenik plače jer se radi o smrti nedužnih beba", istakao je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. 

Bebe, koje nisu doživjele ni da dobiju imena, sahranjene su jedna do druge na banjalučkom Novom groblju. Skulptura “Život” izgrađena je u centru Banjaluke kao znak sjećanja na njih, ali i kao podsjetnik i pomen za svu djecu koja su stradala u proteklom ratu.

U banjalučkom Kliničkom centru od 22. maja do 19. juna 1992. godine rođeno je 14 beba kojima je bio neophodan kiseonik, ali im, nažalost, nije dopremljen. Trinaesta beba je preživjela, ali je bitku za život izgubila nakon 13 godina, dok je četrnaesta zadobila posljedice koje će nositi cijelog života. 

(BN) Foto: BN