Dr Blagojević: O stvarnom odnosu Rusije prema nama

Nedavno su, samo koji dan "i slučajno" pred ovdašnje lokalne izbore, Sergej Lavrov i Dmitrij Medvedev poslali pismo podrške Miloradu Dodiku, u kojem su mu zaželjeli "otpornost, hrabrost i uspjehe, a bratskom srpskom narodu sreću i prosperitet". 

Dr Milan Blagojević 

Reče u svom pismu ministar spoljnih poslova Rusije i da "Ruska Federacija obraća prioritetnu pažnju dosljednoj primjeni Dejtonskog sporazuma" te naglašava "da smo (čitaj Rusija - moja opaska) odlučni i ubuduće da sprovodimo principijelnu i odgovornu liniju radi odbrane Dejtona".

Međutim, koliko je stvarno Rusija odlučna da "principijelno i odgovorno" sprovodi odbranu Dejtonskog sporazuma, a to znači prije svega suvereniteta BiH kao države članice UN, dokazuje detalj iz 1997. godine, koji ne govori samo o stvarnom odnosu Rusije prema BiH, već prije svega prema Srbima i Republici Srpskoj.

U tom stvarnom odnosu Rusije prema nama nema ničeg novog. Umjesto toga, i taj detalj samo potvrđuje konstantu ruske politike prema nama, staru sada bezmalo 150 godina. 

Stoga ću u ovom tekstu hronološki podsjetiti na istorijske dokaze koji to potvrđuju, a onda reći i o tom detalju iz 1997. godine. Sve to činim samo istine radi i ne želeći time bilo kakvo zlo Rusiji. Uostalom, zar istina može biti zlo - naravno da ne može.

Evo, dakle, tih činjenica:

1. Sanstefanskim mirovnim ugovorom koji je Rusija sklopila sa Osmanskim carstvom 1878. Rusija je pristala da Bugarskoj, koja se stvarala tim ugovorom, pripadnu srpske teritorije, i to Niš, Vranje, Pirot, kao i najveći dio Kosova.

2. Kada se srpski narod digao na ustanak 1875. godine protiv turske vlasti za posljedicu je dobio ne samo Berlinski kongres 1878. već i okupaciju BiH od strane Austrougarske koja je, uključujući i njenu kasniju aneksiju, Bosnom i Hercegovinom suvereno vladala sve do pred kraj 1918. godine. I sve to zahvaljujući Rusiji koja je u januaru 1877. godine sa Austrougarskom u Budimpešti zaključila ugovor (Budimpeštansku konvenciju) kojom je Rusija pristala da Austrougarska okupira Bosnu i Hercegovinu.

3. U knjizi Jovana Dušanića pod naslovom "Utemeljivači Republike Srpske na prelasku iz XIX u XX vek" oni koje to zanima naći će istorijske podatke o događaju iz januara 1918. godine, sa prijema koji je za strane diplomate priredio Vladimir Iljič Lenjin, povodom Oktobarske revolucije. Na tom prijemu srpski poslanik M. Spalajković je "izneo istinsku optužnicu, dirljivu i oštru, protiv ruskog napuštanja Srbije" (u Prvom svjetskom ratu - moja opaska), te da je Spalajković rekao, "okrenut prema Lenjinu na manje od  metar od lica: Vi ste banditi...sramotite slovenski rod i ja vam pljujem u lice!"

4. Sve vrijeme njenog trajanja Kraljevina SHS, a zatim i Kraljevina Jugoslavija je za sovjetsku Kominternu bila velikosrpska tvorevina koja treba biti rasturena.

5. Na početku raspada SFRJ Savjet bezbjednosti UN je 30. maja 1992. usvojio Rezoluciju broj 757, a u novembru 1992. godine i Rezoluciju broj 787, kojima su SR Jugoslaviji uvedene do tada nezapamćene sankcije. Njima su osiromašeni i obezglavljeni i država i narod. Za te sankcije je glasala i Rusija kao stalni član Savjeta bezbjednosti UN. A da je samo bila protiv toga, ne bi bilo takvih sankcija.

6. Potom je Rusija 1993. godine u SB UN glasala i za Rezoluciju kojom je stvoren Haški tribunal za bivšu SFRJ. Bez glasa Rusije kao stalnog člana SB UN to ne bi moglo biti učinjeno.

7. Malo se ovdje kod nas zna za Rezoluciju SB UN, broj 836 od 4. juna 1993. godine, kojom je (tačka 10 Rezolucije) SB UN odlučio da države članice, djelujući kao takve ili kroz regionalne organizacije ili aranžmane, mogu preduzeti pod ovlašćenjem  SB UN i u tijesnoj saradnji sa Generalnim sekretarom UN i UNPROFOROM sve neophodne mjere, uključujući i vazdušne udare,  u i oko tadašnjih sigurnih zona u BiH.

Ni ovu rezoluciju SB UN nije mogao donijeti bez saglasnosti Rusije, a upravo "zahvaljujući" toj rezoluciji Srbi i Republika Srpska su doživjeli teška vazdušna bombardovanja i stradanja - ko se od nas ne sjeća, recimo, vazdušnih bombardovanja Srpske 1995. godine.

8. Iako po Dejtonskom sporazumu i Rusija ima pravo da svojim vojnim snagama bude prisutna u BiH radi očuvanja mira i stabilnosti, Rusija to neće. Bila je ovdje samo kratko vrijeme po završetku rata i onda je netragom nestala.

9. Ali zato Rusija nije propustila da bude član Savjeta za primjenu mira u BiH, tijela čije postojanje nije propisano međunarodnim pravom, i da u tom svojstvu u decembru 1997. godine u Bonu glasa za Bonske zaključke kojima je, suprotno Povelji UN, Ustavu BiH i cjelokupnom Dejtonskom sporazumu, taj po međunarodnom pravu nepostojeći savjet dao visokom predstavniku u BiH "pravo" da nameće svoju volju kao ustav i zakon u BiH i da time OHR vlada Bosnom i Hercegovinom kao da je ona kolonija, a ne država članica UN.

I poslije toga je Rusija u više navrata glasala za više rezolucija SB UN, kojima je SB UN, suprotno Povelji UN koja je i za njega obavezujuća, davao podršku tim protivpravnim "ovlašćenjima" OHR-a. Nijedna od tih rezolucija ne bi mogla biti donijeta bez saglasnosti Rusije.

10. A tokom agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine, Rusija nije našla za shodno da pomogne u odbrani te države i sprečavanju okupacije dijela njene teritorije, onog na Kosovu i Metohiji.

Eto, bilo je to samo nekoliko primjera kako nam je stvarno "pomagala" Rusija i kako nas je stvarno "branila". Ima tih primjera još, poput preuzimanja naftne industrije Republike Srpske od strane Rusije, poslije čega se Rafinerija u Brodu gotovo raspala i, izvjesno je, više nikada neće moći obavljati svoju osnovnu i profitabilnu funkciju - da prerađuje sirovu naftu. Ali o tom i drugim primjerima ruske "pomoći" nama ne bih govorio, jer su oni prethodni, malo detaljnije navedeni primjeri sasvim dovoljni.
Sve sam ih naveo ne zato što želim zlo Rusiji, već samo istine radi. A Rusiji i Rusima iskreno želim svako dobro.

Dr Milan Blagojević