Dodik i Čović preko Džakule kupuju zgradu Radišića

Na jučerašnjoj sjednici Savjeta ministara BiH oboren je novi pokušaj HDZ-a i Dragana Čovića da uz pomoć SNSD-a „ozakone“ poziciju Mire Džakule, direktora Uprave za idirektno oporezivanje BiH, kojem je još 6. juna 2020. istekao mandat, jer za njegovo postavljenje za vršioca dužnosti direktora nisu glasali ministri SDA, saznaje Inforadar.

Prema pouzdanim informacijama našeg portala, Dragan Čović i Milorad Dodik unazad nekoliko mjeseci pokušavaju da učine sve kako bi Džakulu ostavili na čelu UIO i cijeli proces ozakonili, a sve s ciljem završetka „projekta 100 miliona“, koliko bi trebalo da košta zgrada firme Grand Trade, u vlasništvu tajkuna Mile Radišića, koju u centru Banjaluke od njega treba da kupi UIO BiH.

Inforadar je već pisao o tome da je ta zgrada namjenski građena za smještaj UIO, odnosno da je sve ranije dogovoreno na najvišem političkom nivou između Milorada Dodika, koji je Radišićev kum, i Dragana Čovića, kao formalnog šefa Mire Džakule.

S tim u vezi Džakula je i ostavljen na čelu UIO puna sva mandata – i godinu pride nelegalno – tim prije jer je po davno uspostavljenom sistemu nacionalne rotacije na ključnim funkcijama za direktora UIO trebalo da dođe Srbin iz SNSD-a.

No, cilj je kupovina Radišićeve zgrade po višestruko napumpanoj cijeni, u koju mnogi trebaju da budu ugrađeni, pri čemu plan treba da provede Džakula kao čovjek od velikog povjerenja Dodik-Čović koalicije.

Izvor iz UIO ranije je potvrdio našem portalu da su još u fazi gradnje Radišićeve zgrade pojedinci bliski direktoru Džakuli odlazili da sebi rezervišu najbolje kancelarije.

„To su mogli samo oni iz Džakuline ekipe. Odlazili su tamo da sebi rezervišu prostorije. Svi dosadašnji konkursi, na koje se niko nije javio, bili su farsa, što potvrđuju i ovi uslovi koje je UIO postavila pred ponuđače, jer su oni takvi da su odgovarali samo jednoj firmi, Grand Tradeu“, rekao je ovaj izvor.

Sredstva za ove namjene – kupovinu zgrade i opreme za smještaj Uprave – već godinama se vuku na računima UIO i prebacuju iz godine u godinu kao „višegodišnja kapitalna ulaganja“. Cijena zgrade je, interesantno, od početnih 7,5 miliona KM, koliko je u startu trebalo da košta, za nekoliko godina napumpana do 100 miliona.

S obzirom da je na računu UIO do prije nekoliko mjeseci bilo oko 38 miliona KM za ove namjene, nije poznato kako i iz kojih izvora UIO namjerava namaknuti dodatnih 60-ak miliona KM (najvjerovatnije kreditnim zaduživanjem).

Prema ranijim navodima medija, za UIO je prihvatljiva Radišićeva ponuda od 4.950 KMpo kvadratnom metru, za 17.020 kvadrata poslovnog prostora, pa bi tako objekat trebao da košta oko 99 miliona KM, uključujući PDV.

Usporedbe radi, trostruko veći kompleks Administrativnog centra Vlade RS sa više zgrada, površine blizu 50.000 kvadratnih metara, sa trgom od 13.000 m2 i četiri fontane, plaćen je oko 220 miliona KM, a što je opet zbog same cijene bio predmet istrage Tužilaštva BiH.

Koliko će se Džakuli sve što godinama radi u konačnici isplatiti – veliko je pitanje, jer, kako saznaje Inforadar, SIPA vodi nekoliko paralelnih istraga o poslovanju ovog već godinu nelegalnog direktora UIO BiH i njegovih najbližih saradnika.

Jedna od njih tiče se upravo “projekta 100 miliona”, odnosno kupovine zgrade od tajkuna Radišića na lokaciji Picinog parka. Druga je u vezi “aktivnosti” na carinskim terminalima. Treća se tiče njegove bliske saradnice Jelene Majstorović i njene grupe, a četvrta sistema nagrađivanja u UIO, odnosno činjenice da je samo unazad pet godine isplaćeno blizu 3 miliona KM ljudima iz Džakuline ekipe i ”poslušnim” službenicima na ime nagrada i prekovremenog rada, a koja je otvorena nakon pisanja Inforadara.

(Inforadar)