Sapuni od kozjeg mlijeka

Tridesetčetvorogodišnji Nebojša Vučenović iz srbačkog sela Povelič nije klonuo duhom ni u najtežim trenucima života. Naprotiv! Uprkos teškom fizičkom hendikepu i porodičnim traumama, zadržao je veliku volju, duhovnu snagu i sposobnost za stvaranje samoodrživog života vrijednog svakog divljenja.

Republika Srpska 30.08.2017 | 12:12 Kao dječak  u osmoj godini  Nebojša je  imao  tešku povredu glavu koja je imala za posljedicu paralizu desne ruke i otežano hodanje. Rano je ostao bez oca, a nedavno i majke čime je prepušten sam sebi. Uprkos tome, zahvaljujući  velikoj pozitivnoj energiji, samopouzdanju i volji, ovaj mladić je organizovao život bez ikakvog oslonca. Uspješno je završio osnovnu  a potom i srednju školu.

Zahvaljujući neizmjernoj duhovnoj snazi i entuzjazmu, uz vodjenje domaćinstva Nebojša se i društveno angažovao kako bi pokazao da može biti ravnopravan i koristan  član društva. Aktivan je u brojnim nevladinim organizacijama i udruženjima, a najviše  energije pokazao je u radionicama srbačkog Centra za djecu i omladinu sa posebnim potrebama „Izvor“.   Ovaj  uvijek raspoloženi i nasmijani mladić pokazao je i organizatorske i  inovatorske sposobnosti.  Jedna ideja uskoro će postati stvarnost.

„Došao sam na ideju da proizvodim prirodni sapun od kozjeg mlijeka, jer držim nekoliko ovih  dragih korisnih  životinja. Sа neformalnom grupom mladih, sačinio sam projekat  koji je prihvaćen od Omlaadinske banke i Fondacije „Mozaik“. Sretan sam što je uvršten medju najbolje projekte u Regiji . Sredstva su odobrena i evo uveliko traju radionice na izradi sapuna, a  javna prezentacija  će  biti 13. septembra u  prostorijama Centra  „Izvor“  u Srpcu“,  sa zadovoljstvom priča  Nebojša.  Ukoliko  dobije  finansijsku podršku, kaže,  ozbiljnije će se baviti proizvodnjom sapuna od kozjeg mlijeka.  Očekuje uspjeh,jer ovaj sapun pored održavanja higijene  ima  i ljekovita svojstva. Intresovanje za njim postoji.



„Nemam stalno zaposlenje i u ovom poslu vidim egzistenciju“, kaže Nebojša, koji se posvetio i literanom stvaralaštvu. Oko 400 narodnih pjesama, koje je marljivo pripremao, ukoričio je u svoju prvu zbirku pod nazivom  „Pjevajte sa mnom“.  U nevladinim organizacija do sada je odradio preko 4.000 volonterskih časova. Redovno učestvuje u planinarskim pohodima, a prije tri godine, kaže, ostvario je san – savladao je  Durmitora nadmorske visine 1.483 metra. Sa zaljubljenicima u planinarednje, prepješačio je Kozaru, Ozren, Vlašić, Dimitor, Motajicu. Manjačuć ,učestvovao na fruškogorskom maratonu i u poslednje tri godine prešao više od 300 kilometara.

Nebojši nije jasno da mnogi mladi, koji su zdravi i završili školu, ne ispoljavaju više inicijative i samopouzdanja u životu.

„Mladi ne trebaju pasivno gledati na život, jer on je pun izazova i mogućnosti za samodokazivanje, ali treba  više ideja i preduzimljivosti“, zaključuje Nebojša, kojem hedikep daje motivaciju da se dopkazuje.

Ovih dana položio je Nebojša i vozački ispit, a nabavio je i automobil, što će mu, kaže, umnogome pomoći da brže i lakše obavlja odredjene poslove.

(BN/S. K.)