Zna Lukač šta radi... ili možda ne?!

Vidim da su medijska zajednica i društvene mreže „zapaljene“ idejom ministra Dragana Lukača da uniforme za našu policiju šije čak u Albaniji. Moram, ovom prilikom, stati u „odbranu“ svog ministra jer – bar on zna šta je uniforma!

Republika Srpska 01.07.2017 | 13:11 Sjećam se kao da je juče bilo. Ubrzo poslije rata u moju policijsku stanicu dođe pripadnik IPTF, inače Šveđanin. Kad se pojavio odjeven u uniformi tipa majica kratkih rukava i šorc/kratke pantalone ja sam nekontrolisano prasnuo u smijeh.

Sa jedne strane po prvi put sam vidio policajca u „službenom šorcu“, a posebno mi je bilo smiješno da se neko u hladnoj Švedskoj dosjetio policajcima šiti šorceve. No ja sam tada bio zatucana balkanska policajčina koja je još uvijek nosila plavu maskirnu uniformu.

Priznajem, nisam imao tu „vizionarsku širinu“ u pogledu policijskih uniformi kakvu je ministar Lukač imao i tada, a ima je i danas. Kako znam da Lukač ima poseban senzibilitet za uniforme?

Vidite, ministar Lukač je bio prva klasa polaznika Više škole unutrašnjih poslova MUP-a RS-e, dok sam ja bio treća klasa (kad su uglavnom „ispucani“ svi oni preko veze, pa su i obični smrtnici mogli upisati tu školu).

Sjećam se dobro da je ministar u to vrijeme na ispite uvijek dolazio u uniformi (da ga neki profesor ne bi zamijenio sa kakvim običnim studentom), I SA MAJORSKIM EPOLETAMA!

I kako su njegova uniforma i majorski čin djelovali na profesore? Uglavnom se dešavalo da su profesori ustajali da se pozdrave sa njim, a mnogi bi ostali u stajaćem položaju i nakon toga. Zatim bi uslijedilo ono senzacionalno: LUKAČ JE ISPITIVAO PROFESORE! Znam da to zvuči u stilu Čaka Norisa, ali je manje-više bilo tako.

Možda ova priča zvuči tendenciozno, no, to se odnosi samo na neupućene. Svi koji su nakon septembra 1997. godine bili vezani za MUP znaju koliko je Lukač tada bio moćan. Moram po ko zna koji put ponoviti da je mlad' major Dragan Lukač 10. Septembra 1997. godine u Banjaluci (hotel Bosna) IZVRŠIO DRŽAVNI UDAR!

Znate, kad nasilnim putem i protivpravno politički vrh države onemogućite/spriječite u vršenju vlasti na prostoru države ili na dijelu državne teritorije onda ste počinili DRŽAVNI UDAR. To je prosto postulat bezbjednosnih doktrina.



Ako ćemo ganjati istinu do kraja LUKAČ JE DRŽAVNI UDAR POČINIO KRIVICOM SVOJIH PROFESORA. Činjenica je da je Lukač državni udar počinio još kao student, dakle kao osoba nedovoljno edukovana da kvalitetno spozna određena ponašanja. Međutim, činjenica je i da njegovi profesori nikada nisu od njega tražili znanje, nego su u njemu vidjeli samo UNIFORMU I ČIN.

Upravo počinjeni državni udar bio je jadan od razloga što su profesori izbjegavali da ispituju studenta Lukača. Zamislite samo da u sred ispitivanja Lukač shvati šta je doista počinio, pa da za tu spoznaju „okrivi“ profesora. Bilo je mnogo sigurnije ostaviti majora u neznanju, a posebice u odnosu na moć kojom je Lukač tada raspolagao.

Uglavnom, činjenica je da je Lukačov državni udar ostao neprocesuiran jer je nakon istog Republika Srpska konačno okupirana od strane NATO snaga, a njihova volja je bila iznad naših zakona. Zato Lukaču decenijama niko nije smio reći istinu.

Tek prošle godine autor ovog teksta se „osokolio“ i objelodanio činjenicu da je današnji ministar svojevremeno počinio državni udar. Pritom sam otišao i korak dalje, pa sam napisao kako je to učinio u okviru pripremanja buduće agresije na Srbiju. Trebalo je prije bombardovanja Srbije osigurati da Srpska ne reaguje (tad je imala i VRS i respektabilne policijske snage) i to je učinjeno preko Dodikove marionetske vlade.

Mnogo se ministar naljutio na mene i nema kakve pakosti mi nije činio (čini i danas!), a zbog čega? Opet ne krivim njega nego naše „uvažene profesore“ koji ministra nikada nisu natjerali da uči, da nauči bar elementarne postulate bezbjednosnih doktrina – kao što je državni udar.

Naši vajni profesori samo su nastojali da se Lukača riješe što prije, da mu upišu ocjenu u indeks i da mu se slučajno ne zamjere. Zato nije on kriv za pomanjkanje znanja, nego oni koji su pred njim stajali mirno i dozvoljavali da on ispituje njih.

I da se vratimo na esenciju ovoga teksta, a to su uniforme. Znate, policijske uniforme možemo posmatrati u užem smislu kao reprezent DRŽAVNE UPRAVE (njemački model), kao modela upravljanja društvom, i tad težimo da nam policija svojom pojavom odražava autoritet države.



Sa druge strane možemo policiju poimati i šire, kroz model JAVNE UPRAVE (francuski model) i tad policiju odijevamo mnogo „ležernije“, pa im kao u slučaju švedskog kolege sa početka teksta obezbijedimo i šorceve.

Za koji model se odlučio naš uvaženi ministar? Nisam siguran, ali jedno znam: Albanija zasigurno nije zemlja prepoznatljiva po krojenju i šivenju policijskih uniformi. Ama baš niko na ovoj planeti, normalno osim Republike Srpske, do danas nije naručio policijske uniforme iz te zemlje. Niti jedna jednina država. To je naprosto činjenica!

No, kako rekoh, ministar Lukač se odlično razumije u REPREZENTOVANJE UNIFORMOM. Normalno, ne u smislu kako nas to uče policijske nauke, nego onako kako je on to naučio iz vlastitog iskustva.

borislavradovanovic.blogspot.ba