Jazavac pred sudom

„Svi ustanite", začuo se autoritativni glas službenika Okružnog suda u Banjaluci.

Dok su tužilac, optuženi, rodbina jednog i drugog, te pripadnici medija i zainteresovano građanstvo stajali u stavu mirno, nadležni sudija Okružnog suda kretao se ubrzanim korakom ka svom mjestu u pročelju sudnice.

Bacivši pogled na predmet ispred sebe, pa na okupljene u sudnici, pa ponovo na predmet, sudija je progovorio: „Gospodine Dodik, ako sam dobro razumio, Vi tužite gospodina Predsjednika Republike, za 150-ak afera u kojima je, što posredno, što neposredno, pribavio višemilionsku materijalnu korist za sebe, svoju porodicu i svoje najbliže saradnike?"

„Tako je, gospodine sudija", odvratio je građanin Dodik Milorad, „sve su pokrali, uništili, razbaštinili. Evo moj mali već dvije godine na birou, dok njegov od državnih para dobija kreditet za kojekakve voć..."

„Gospodine Dodik, molim Vas, doći ćemo do toga", prekinuo je građanina Dodika nadležni sudija Okružnog suda u Banjaluci, a potom se obratio predsjedniku Republike: „Optuženi, kako se izjašnjavate po ovim optužbama?"

„Časni sude", otpočeo je svoju elaboraciju Predsjednik Republike, „prije svega bih želio da kažem da se ovdje radi o najobičnijim insinuacijama i podvalama, a sve s ciljem destabilizacije Republike Srpske i narušavanja integriteta njenih institucija. U ime institucije koju predstavljam i..."

„Laže čim zine!", dobacio je, već iznerviran, građanin Dodik Milorad.

„Neću tolerisati upadice i dobacivanje u sudnici, gospodine Dodik", zagrmio je sudija. „Gospodine Predsjedniče Republike, nastavite, molim Vas!"

„Hvala Vam, gospodine sudija", nastavio je svoje izlaganje Predsjednik Republike, „dakle, kako bih skinuo ljagu sa institucije koju predstavljam, odlučio sam da se odazovem pozivu ovog suda, iako me predsjednički imunitet štiti od optužbi kojekakvih lakrdijaša."

„Ko lakrdijaš? Ja lakrdijaš", urliknuo je građanin Dodik Milorad.

„Gospodine Dodik, ovo Vam je već druga opomena, molim Vas da se kontrolišete", ponovo je opomenuo tužioca nadležni sudija
Okružnog suda.

„Optuženi, da li poznajte tužioca od ranije?", ponovo se sudija obratio Predsjedniku Republike.

„Da, poznajem ga", odvratio je kratko predsjednik Republike.

„Hoćete li ovom sudu jasnije opisati prirodu vašeg odnosa?", nastavio je sa ispitivanjem gospodin sudija.

„Nema tu nekog naročitog odnosa, gospodine sudija..", odgovorao je smireno Predsjednik Republike, „..ovaj čovjek me progoni već decenijama. Kud god da krenem, on je tu: ustanem ujutro, krenem da se brijem on me gleda, šetam gradom i razgledam izloge on me prati, sjednem u automobil, pogledam u retrovizor vidim njega."

„Da li Vam se obraćao, prijetio, slao poruke...?", nastavio je sa propitivanjem nadležni sudija Okružnog suda u Banjaluci.

„Ne mogu reći da jeste. Možda smo i koji put porazgovarali, onako kao ljudi, ali to je bilo davno. Uglavnom me tupavo posmatra..."

„Ja tupav? Jesi meni rek'o da sam tupav?", uzviknuo je, vidno izrevoltiran građanin Dodik, dok su ga pripadnici sudskog
obezbjeđenja, uz nemale napore, savladavali u namjeri da nasrne na optuženog.

„Gospodine Dodik", proderao se sudija, „ovo Vam je posljednja opomena! Idući put letite van i pretres se nastavlja iza zatvorenih vrata!"

„Optuženi, molim Vas da povedete računa o rječniku u nastavku suđenja. Nastavite!", prijeteći je mahao prstom u pravcu Predsjednika Republike sudija Okružnog suda u Banjaluci.

„Oprostite, gospodine sudija, nije mi namjera da pokažem bilo kakvo nepoštovanje prema ovom sudu", uzvratio je smireno Predsjednik Republike, dok je krajičkom oka podrugljivo posmatrao tužioca, „Elem, kao što rekoh, uglavnom me..hmm.. gleda, sudare nam se pogledi tu i tamo, hoda za mnom naokolo i to je otprilike to."

„Gospodine Dodik, da li je sve ovo tačno?", upitao je sudija građanina Dodika.

„Pa, u neku ruku i jeste..", nećkao se građanin Dodik Milorad, svjestan činjenice da bi progonjenje i neovlašćeno snimanje lica moglo da mu donese prekršajnu prijavu, „ali nisam ja to radio zbog sebe, nego zbog svih nas. Godinama ga pratim, prisluškujem, skupljam dokaze…"

„Gospodine Dodik, Vama je jasno da nemate ovlašćenja za praćenje i prisluškivanje drugih lica, utoliko više ukoliko su na funkciji Predsjednika Republike. Ja ću biti prinuđen da pošaljem izvještaj nadležnom tužilaštvu, po okončanju ovog pretresa", objašnjavao je protokolarne procedure nadležni sudija Okružnog suda u Banjaluci."

„Neka, nema veze, samo da ovaj pas završi tamo gdje mu je mjesto", odvratio je građanin Dodik Milorad.

„Upozorio sam Vas već, gospodine Dodik", odlučio je da pređe s riječi na djela nadležni sudija Okružnog suda u Banjaluci. „Obezbjeđenje, udaljite gospodina Dodika iz sudnice, molim Vas", obratio se sudija dvojici rmpajlija u uniformama, koji su u čas trena zgrabili građanina Dodika i izveli ga napolje.

„Dobro, optuženi, ovdje imam konkretne optužbe protiv Vas da ste umješani u različite afere povezane sa IRB bankom, šta imate da kažete na to", ponovo se obratio optuženom čovjek sa čekićem u ruci.

„Te su optužbe smiješne, gospodine sudija", nasmijao se od srca predsjednik Republike. „Vi razgovarate sa pogrešnom osobom na tu temu."

„Kako, molim?", čudio se gospodin sudija.

„Pa lijepo. Optužbe u vezi sa IRB bankom nikad se nisu odnosile na mene predsjednika Republike, nego na bivšeg premijera Milorada Dodika. Zaista ne želim da izigravam advokata gospodinu bivšem premijeru Miloradu Dodiku. Sve što imate da raspravite u vezi sa IRB bankom raspravite s njim; kabinet predsjednika nikada nije imao nikakve ingerencije u vezi sa poslovanjem IRB banke", odgovarao je smireno Predsjednik Republike, sa izrazom lica čovjeka koji nema šta da krije.

„Da, jasno mi je da je poslovanje IRB banke, kao i većina ovih afera za koje Vas optužuju, spada pod nadležnost Vlade, odnosno njenih ministarstava, ali neke od optužbi odnose se upravo na Vaš uticaj na predsjednicu i članove Vlade. Kako se izjašnjavate po tim optužbama?", neumoljiv je bio sudija Okružnog suda u Banjaluci.

„Hahaha...", brisao je suze s lica predsjednik Republike, „..gospodine sudija, oprostite mi molim Vas, ali Vi ste me opet
zamijenili s nekim drugim."

„Zamijenio, kako zamijenio?", pretresao je papire ispred sebe nadležni sudija Okružnog suda u Banjaluci vidno zbunjen.

„Čovjek o kome govorite je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, njega optužuju za rukovođenje Vladom iz sjenke, a članove Vlade da su njegove marionete. Ja s tim nemam ništa", objasnio je predsjednik Republike gospodinu sudiji.

„Čekajte malo, ispade da Vi nemate ama baš nikakve veze ni sa jednom od optužbi koje Vam se stavljaju na teret!", i dalje je sluđeno pretresao papire isred sebe nadležni sudija Okružnog suda u Banjlauci

„Pa, i nemam", odvratio je rezignirano predsjednik Republike.

„Pa šta to treba da znači, zašto se uopšte došli ovdje danas, zašto ste se pojavili?", sad se već nervirao i gospodin sudija.

„Zbog bešike, gospodine sudija", smireno je odgovorio predsjednik Republike.

„Bešike. Kakve bešike, o čemu Vi pričate čovječe?", sve više i više je gubio strpljenje nadležni sudija Okružnog suda u Banjlauci.

„Imam malu bešiku, gospodine sudija", uzvratio je predsjednik Republike sa krajnje ozbiljnim izrazom lica.

„Pa kakve veze Vaša mala bešika ima sa ovim sudom, sa institucijama i na kraju krajeva sa svim ovim narodom ovdje?", upitao je sudija i dalje ne shvatajući ništa.

„Često mi se piša, a nemam po kome."

Autor: Boris Bajić