Običaji koji nemaju veze s pravoslavljem
Pravoslavni vernici često greše u tumačenju obreda. Smisao okupljanja oko ikone i sveće - zahvalnost Bogu.
Republika Srpska 11.10.2015 | 16:30
Sutra je Miholjdan, nedelju dana kasnije Tomindan, sledi Sveta Petka, Sveti Luka, pa Mitrovdan... Počinje "sezona" krsnih slava, jedinstvenog pravoslavnog, porodičnog običaja Srba, od prošle godine upisanog u Registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Uneska. Naš narod obeležava više od 80 krsnih slava.
Sveti Nikola "čuva" najviše srpskih pravoslavnih porodica, a najčešće se slave još Aranđelovdan, Jovanjdan, Đurđevdan, Stevanjdan...
Poštujući suštinu pravoslavnog, hrišćanskog obeležavanja sveca zaštitnika kuće i porodice, većina svečara slavu obeležava ikonom uz koju su prineti sveća, osveštani kolač i žito (koljivo), često i vino. Istovremeno, međutim, "od kuće do kuće" ima i mnogo različitih slavskih običaja, koji nemaju nikakve veze sa pravoslavljem i crkvenim kanonima. Obično su, kažu sveštenici, posledica verske neukosti ili ukorenjenog nasleđa nastalog u teškim vremenima za narod i crkvu.
Otac Jovan Babić, treći paroh hrama Svetog arhangela Gavrila u Beogradu, kaže da mu iskustvo pokazuje da su najčešće zablude one o mestu gde bi trebalo da bude ikona u kući, o potrebi osvećenja kolača i(li) žita, "podeli" svetaca na žive i mrtve, kao i takozvanim posnim i mrsnim slavama.
- Ikoni je, bez dileme, mesto na istočnom zidu jer po pravoslavnom učenju sa istoka dolazi Spasitelj - objašnjava naš sagovornik. - Kada je reč o kolaču i žitu, naglašavam da su i jedno i drugo obeležje slave, a ne samo žito ili samo kolač. Jer, kada sveštenik nad kolačem i žitom čita molitvu, prinosi ih i u slavu i čast sveca zaštitnika porodice i u spomen na upokojene pretke. Žito se, dakle, na dan slave osveštava za njih, a ne za žive ili mrtve svece. Potpuno bi, uostalom, bilo besmisleno slaviti i moliti se mrtvom svecu zaštitniku, jer, ne zaboravimo, pred Bogom smo svi živi. S druge strane, i ako se pripreme, a nisu osveštani, kolač i žito nemaju nikakav hrišćanski, pravoslavni smisao, kao što je i besmisleno da ih domaćini kupe umesto da ih pripreme u kući.
Poseban problem je, po rečima oca Babića, i sve prisutnija zamena duhovnog smisla slave za prostu gozbu namenjenu gostima i prejedanje. Zato se, kaže, događa i da se osnovni smisao vere dovede do apsurda kao u slučajevima kada se slave koje se obeležavaju u vreme postova i posnih dana - slave kao mrsne. U crkvi, kaže, slave nisu ni mrsne ni posne, nego su takvi dani kada se proslavljaju.
- Slavska trpeza je obavezno posna za sve slave u vreme božićnog, vaskršnjeg, petrovskog i gospojinskog posta - naglašava naš sagovornik. - Posna trpeza je i ukoliko se slavi u sredu i petak, osim ako je reč o takozvanim trapavim sedmicama posle četiri velika posta. Zato je za Stevanjdan, koji se slavi dva dana posle Božića, trpeza uvek mrsna, čak i kada je sredom ili petkom. Zbog istog razloga, iako je naredne godine u petak, Đurđevdan će moći da se slavi mrsno budući da je u sedmici posle vaskršnjeg posta. U svim drugim slučajevima, ako "padne" u sredu ili petak, Đurđevdan se slavi uz posnu trpezu.
Otac Babić kaže da bi pravila o posnim danima slava trebalo da se pridržavaju svi svečari i podseća na reči patrijarha Pavla: "Bolje je domaćinu da Nikoljdan ne slavi, nego da ga slavi uz mrsnu trpezu".
- Smisao okupljanja oko slavske ikone i sveće jeste molitveno zajedništvo svečara i zahvalnost Bogu, a ne preterivanje u hrani i piću - ističe Babić. - Snaga porodičnog praznika je u slavskom kolaču i žitu, kao i ljubavi koja se služi na trpezi. Osim toga, jedino mesto gde se slavi porodična slava je dom svečara. Obeležavanje slave u kafanima i restoranima je nezamislivo i užasno tužno.
Voštanica
Slavska sveća koja se prislužuje za slavu treba da bude od voska, a ne od parafina - naglašava otac Jovan Babić. - Voštanice jesu skuplje, ali bolje je da sveća bude od voska, i tanja i manja, nego neka velika parafinska. Jer, po našem učenju, sve što prinosimo Bogu i u ime vere treba da bude od prirode i vraćeno prirodi. A, vosak je, za razliku od parafina, potpuno prirodan.
Izvor: Večernje NOVOSTI
Komentari / 8
Ostavite komentarSvetac
11.10.2015 14:55Kaže-molimo se živom svecu a ne mrtvom, zar samo Hristos nije vaskrsao i živ,po popu znači svi su sveci živi, a to znači svi oni koji su prostim glasanjem proglašeni od crkve za sveca su postali živi kao i Hristos. Stepinca će neko kod katolika slaviti za sveca zar ne. Ako se kolač i žito pripreme, a nisu osveštani to znači kao da slave nije ni bilo-potpuno pogrešno imaju slave za koje se kolač ne lomi i pšenica ne priprema ,,ognjena Marija,, ima in na desetine slava i svetaca i te običaje nismo mi nego popovi nama donijeli. Što ne vratite običaj gospodo sveštenici da kolač i prekadnja ,,pšenicu kuvanu,, vi sveštenici očitate besplatno kao nekad u vreme kraljevine, a ne da sa litar crnog vina prelijete 300 slavskih prekanja i uzmete novac svima. Ako je svešteniče pšenica kolač i sveća pred ikonom zahvalnost Bogu je li to znači da vi uzimate novac u njegovo ime.
ODGOVORITEsrb
11.10.2015 15:54Ajd ne lupaj vec uzmi nesto od knjiga pa procitaj, pa od cega bi svestenici zivjeli da se ne priloži za obrede, kad bi sve besplatno radili...Takvi kao ti su izmisljali pravila i zato smo dosli gdje smo sad... Sledeci put kad odes kod doktora sam sebi propisi terapiju ti to bolje znas i nemoj mu slucajno platiti ni pregled ni ljekove...Mislim stvarno mi Srbi smo najpametniji, svi sve znamo....STRASNO!!!
О. Михаило Микић
11.10.2015 15:28Слава је велики Божји дар Српском народу који једини на свијету међу Православним хришћанима има своју Крсну Славу. Други народи славе имендан и сличне празнике, а само СРБИ као народ Божји славе своју Славу коју су наследили од својих предака из давни пагански времена. Свети Сава као најмудрија српска глава је српској Слави као древном породичном празнику СРБА дао хришћанско значење. Тако је Свети Сава Славу сачувао за будућа млада српска поколења од уништења и заборава. Данашња разбожена поколења СРБА често пута греше када у верском незнању своје Свеце дјеле на живе и мртве, јер Бог није Бог мртвих већ Бог живих јер су у њему сви живи. Зато се кољиво на Слави приноси и освећује за покој душа преминулих сродника наших и част Светитеља којег прослављао. Негде је обичај да се у цркву само кољиво носи на освећење а славски колач да се код куће ломи са кумом или најбољим пријатељем. На тај начин се молитвени расположење из цркве преноси и обнавља у дому на огњишту у друштву славара и гостију који у миру и љубављу Бога прослављају одајући своју захвалност кроз Славу коју славе Божијим уредницима. Први писани спомен Славе код СРБА имамо из деветог вијека у данашњој Македонији, и то је најбољи доказ да су данашњи Македонци својим пореклим по народности СРБИ Светог Саве, а не неки други народ. СРБИ браћо! Чувајмо зато као зеници ока свога своју Крсну Славу. Она је СРБЕ одржала у данима ропства и сачувала са вером у међусобној љубав и слози са надом у побједу слободе над робством а добра над злом. ЗАТО НЕКА ЈЕ СРЕЋНО СВИМ СРБИМА СЛАВЉЕ ЧУВАЈ БОЖЕ СВЕТО ПРАВОСЛАВЉЕ И НАШЕ МИЛО И БОГУ ДРАГО СВЕТОСАВЉЕ КАО ВРХУНЦ ХРИШЋСНСКЕ ПРАВИСЛАВНЕ НАЦИОНАЛНЕ ИДЕОЛИГИЈЕ И СРПСКОГ НАЧИН ЖИВОТА. АМИН. БОЖЕ ДАЈ!
ODGOVORITEvupwr
11.10.2015 15:35Nije to narod izmislio to je sve plod crkve. Treba otici pa videti kako sveštenici slave, a ne prigovarati narodu. Isus je rekao nemoj praviti palate da se molis Bogu, niko nije dobio posle rata vise od crkve, ovo na nista ne lici ni vere ni postenja. A crkva sta sebi dozvoljava cudi me da narod ide u crkvu.
ODGOVORITEО. Михаило Микич
11.10.2015 17:59VUPWR, у име истине Христове и правде Божије морам истину да ти кажем да веома плитко мислиш ако уопште размишљаш дубински о било чему.Пре ће бити да ти као дете комунизма, а то значи безбожништва и антисрбства несвесно понављаш антицрквену пропаганду својих родитеља. СРБска Православна Црква после рата на подручју бивше Југославије није ништа "добила" како ти кажеш а да то раније није било њезино. Цркви су само враћене мрвице од великог богаства њезиног којег је СПЦ вијековима стицала кроз добровољне поклоне СРБски Царева и Краљева, Војвода и Кнезова и благочестивог Српског народа. То црквено богастство су комунисти после свога насилног освајања и доласка на власт кроз национализацију били отели од СПЦ. Зато СПЦ у сада промјенитом друштвено политичком систему има право од државе да тражи да се отета црквена имовина СПЦ као најстаријој српској народној установи врати у власништво са плаћањем интереса због дугогодишњег коришћење сва отета црквена имовина."Мој друже" приватна својина је одувјек била и остала у сваком правном друштву - СВЕТИЊА!
Gagi
21.12.2023 20:37Zašto je crkva gomilala bogastvo, a vjernicima pričala priču o skromnosti? Ako bi išli dublje.. zašto na ikonama nema ni jedne druge rase.. pa ni na tajnoj večeri? Najbolje je Tesla opisao šta je duša.. Da ne bude zabune i ja vjerujem u neku silu, crkva je samo tradicija koja nas je očuvala od nestajanja i to je veliki njen doprinos i jedini smisao..
Eh da je...
11.10.2015 21:21Vjerujem u Boga, ne u crkvu. Jer u crkvi ima previše onih koji su tu zbog materijalnog blagostanja.
ODGOVORITEMd
12.10.2015 07:07Svi koji misle da popovi uzimaju previse zasto vi niste studirali godinama pa i vi uzimali
ODGOVORITE