Država bez sadašnjosti

"Predsjedavajući Vijeća EU Luis Amado poručio je posredstvom ambasadora Portugala u BiH da je parafiranje ovog sporazuma dokaz da je BiH opredijeljena da prevaziđe sve poteškoće na putu ka EU", javili su mediji 5. decembra 2007. kad je stavljen paraf na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

"Parafiranje sporazuma između BiH i EK ima veliku simboličku vrijednost, jer dolazi nakon mjeseci blokada i krize. Vlasti BiH imaju još mnogo toga da urade, ali ovo je potvrda njihove opredijeljenosti da istraju na putu ka EU. Pozivam ih da bez odlaganja ispune preostale uslove za potpisivanje ovog sporazuma", prenio je Lajčak Solaninu poruku.

Svečanoj ceremoniji parafiranja u velikoj sali Parlamenta BiH prisustvovali su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić, Haris Silajdžić i Nebojša Radmanović i visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak u svojstvu svedoka, kao i predstavnici diplomatskog kora. Takođe su prisustvovali predstavnici institucija vlasti BiH, premijeri RS-a i FBiH Milorad Dodik i Nedžad Branković, te poslanici i delegati u Parlamentu BiH. Da se podsetimo da je dva dana pre isteka, koji je postavila EU, potpisan protokol o reformi policije, a potpisnici su bili Silajdžić i Dodik.

Onda smo Sporazum i potpisali juna 2008., a nazočili su predsjedavajući Saveta ministara BiH Nikola Špirić, evropski komesar za proširenje Olli Rehn i ministar vanjskih poslova Slovenije Dimitrij Rupel, čija je zemlja predsedavala EU-om, u prisustvu predsedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića, ministra vanjskih poslova BiH Svena Alkalaja i visokog predstavnika EU za zajedničku sigurnosnu i vanjsku politiku Javiera Solane. Svi su nam redom čestitali i bila je euforija.

Onda britansko-nemačka inicijativa, sa pratećom izjavom, da nas oživi na mapi i, pazi sad, otpravnik poslova Delegacije EU u BiH Renzo Daviddi izjavio je da je sveukupni cilj opredeljenje ka uspostavi funkcionalnosti i efikasnosti na svim nivoima vlasti i da se BiH omogući da se pripremi za buduće članstvo u EU. "Traži se i opredijeljenost ka ostvarivanju napretka, u kasnijoj fazi, vezano za reforme u cilju jačanja funkcionalnosti i djelotvornosti različitih nivoa uprave. Kad se ta obaveza ispuni i kad se ona ocijeni kao zadovoljavajuća, EU će odlučiti o stupanju na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju." Sve vam jasno, zar ne? I radnja i vršilac radnje i vremenska odrednica? Ma, how yes no!

Pred kraj februara 2015. (eeeeeeeeeej, 2015.!), čestita institucijama i liderima Johannes Hahn, komesar za susedstvo i proširenje EU, na svom twitter nalogu: "A landmark vote in #Sarajevo today for the #European future of #BosniaHerzegovina. Congratulations to its leaders and institutions".

Ovaj izraz "landmark vote" me dotukao načisto. Od parafa na SSP do ove neke izjave usvojene u Parlamentu BiH, kojom će se taj SSP kao aktivirati, nema Silajdžića aktivno u politici, Alkalaj je udomljen u međunarodnom kružoku nekog i nečeg, Branković valjda u privatluku, a ostali su tu: živi i živahni poskakujući sa mesta na mesto posle svakog bacanja izborne kocke. Smenjuju se samo komesari.

I uvek je istorijski; eto sad smo baš odabrali i prelomili da ćemo na taj evropski put; i ovo je došlo nakon dugog perioda blokade i krize; i ovo je potvrdilo opredeljenost... Ama, sve u bocu isto od parafa do današnjih dana! Uključujući političke face, samo malo drugačije raspoređene.

Ipak se ovde igra monopol podugo, pa sad hotel, sad vila, sad ulica, sad banka, odnosno posle svakog bacanja negde se izgubi, negde trampi, a negde debelo dobije. Evo, Čović ih je sada u monopolu uzeo lopatom! I kontroliše sve tokove novca, jer je Hrvat na čelu UIO, ministar finansija BiH (Hrvat) po dužnosti i predsedavajući UIO, a nešto mi govori da će njegovo biti i Ministarstvo finansija FBiH. Obrazloženje će biti da je to zbog rasporeda snaga u Fiskalnom veću BiH, naravno.

 "Sa svakim lijepo, ni sa kim iskreno", stara je dubrovačka. Ah, ta morska so mudrosti davno se rasula po celoj Hercegovini.

Opet bh. verzija filma Dan mrmota. Jedan te isti dan se ponavlja unedogled, a likovi ostaju zaglavljeni u vremenu sve dok ne dokažu da su bolji ljudi. Bosanska verzija: ovde je celo stanovništvo zaglavljeno u vremenu, jer izabrani, mahom isti likovi, ni u ponovljenim prilikama nikako da pokažu da su bolji ljudi i državnici. Zemlja zaglavljena između prošlosti i čekanja evropske ili kakve već budućnosti. Sadašnjosti nema, jer se živi na kopanju starih rana i obećanja da će biti bolje.

Pa, kad smo već kod Dubrovnika i dubrovačkih izreka, ovako je Hermann Bahr opisao Dubrovnik početkom 20. veka: "Čudnovato je to ovdje; nema sadašnjosti. Posvuda se ističe: Bilo jednom! A u ljudima silno vri: Opet će jednom biti! Ovdje žive u sjećanju i očekivanju. Od jučer na sutra. A danas nemaju." Što za Dubrovnik tada, za BiH sada.

Bilo nam je nekad dobro, pa su došle godine razdora i pokolja, a jednom će biti bolje. Od tog nekad do tog sutra, danas pomresmo od gladi, nepravde, hvatajući jedni druge za grkljane, načisto sluđeni tražeći razlike i gde ih nema. Tako se bojim da ćemo i sutra gledati u juče i čekati prekosutra još gladniji, mizerniji, zatupljeniji i obespravljeniji. Osvrćući se iza sebe ili gledajući negde u daljinu, opet ćemo prevideti kakav šaht, jamu ili zamku u vidu partija, koje okupljaju iz prošlosti obećavajući budućnost.

Sadašnjosti nema. Pokrali su je.

Izvor: Magazin Dani