Strujom plaćaju izbornu kampanju

Samo nekoliko mjeseci poslije izbora građanima polako dolaze na naplatu fakture iz izborne kampanje.

Nakon povećanja poreza na imovinu, komunalnih usluga i najava povećanja PDV-a, seta „reformskih zakona“, ukidanja područnih škola, kresanja normi i plata prosvetnim radnicima, kao šlag na tortu stigle su i najave o poskupljenju struje u boljem dijelu Univerzuma.

Tri energetska hercegovačka poslanika, čelnici RiTE Gacko, HET-a i Elektroprivrede, potrošili su milione maraka i zaposlili nekoliko stotine partijskih aktivista, pa sada polako dolaze računi za naplatu.

Vjerujem da će javnost biti zaprepaštena obimom krađe i zloupotreba kada uskoro bude objavljen veliki broj spornih Ugovora vrijednih desetine milona maraka, koje su prije svega Rudnik i termoelektrana Gacko, ali i ostala preduzeća iz elektroenergetskog sektora, sklopili sa privatnim firmama kako bi se izvukli milioni maraka za finansiranje predizborne kampanje.

Postavlja se pitanje da li svaki građanin u Republici Srpskoj treba da plaća skupu cijenu za tri direktorske i skupštinske stolice.

Iako sam uporno apelovao na građane da ne prodaju sebe i budućnost svoje djece za sitan novac i poklone, nažalost pod teretom velikog siromaštva mnogi su poklekli pod snažnim pritiskom, lažnim obećanjima i ucjenama.

Tako smo dobili poslanike koji prije dvije godine nisu mogli postati ni odbornici, i kojima je direktorska fotelja naprasno pomogla da za samo dvije godine povećaju broj glasova za nevjerovatnih 5 000 %.

I laicima je odmah bilo jasno kako su tri energetska direktora postali narodni poslanici, ali da ne bi bilo nedoumica uskoro će se dokumentima pokazati na šta na šta su narodni tribuni iz vladajuće stranke bili spremni.

Moraće se istrajati na najstrožijim sankcijama odgovornih lica zbog počinjenih teških krivičnih djela i zloupotreba kako bi se u narednom periodu preduprijedila slična dešavanja i velike zloupotrebe javnih resursa i preduzeća.

Energetski poslanici podsjećaju me na kredite u švajcarskim francima koji su neupućenim i lakovjernim građanima u početku djelovali veoma primamljivi, ali je vrlo brzo nakon stavljanja novaca u džep stigla na naplatu skupa cijena lakovjernosti i naivnosti.

Teško je razumjeti neke mlade studentkinje koje su se javno hvalile da su glasale za SNSD jer im je obezbjedio prevoz na dan glasanja iz Srbije do Bileće, ili građane koji su za kesicu namirnica ili 50 maraka davali svojim dželatima podatke za siguran glas.

Imajući u vidu da će sa poskupljenjem struje računi u prosjeku biti uvećani za desetak maraka mjesečno, lako je izračunati da će samo na ovoj stavci građani za četiri godine izgubiti 500 maraka. Ako se računima za struju dodaju ostala poskupljenja i nameti, te izgubljeno vrijeme, produženje haosa i agonije, krediti u švajcarcima izgledaju kao bogat poklon kada se porede sa cijenom naših poslanika.

Prema tvrdnjama čelnika RiTE Gacko, ovo preduzeće će izbornu godinu završiti sa više od 20 000 000 KM gubitka.

Treba se zapitati kako je on nastao, i koliki je onda stvarni minus ako bi umjesto friziranih izvještaja objektivni revizori i istražioci utvrdili stvarno stanje u preduzeću.

Prethodna uprava završila je obimne i skupe radove na kapitalnom remontu, nabavci nove teške mehanizacije i prelasku u novi kop rudnika lignita (tako je tvrdio bivši direktor Dragoljub Mučibabić), cijena nafte trenutno je daleko niža nego prije dvije godine, pa bi objektivno sagledavajući činjenice bilo mnogo realnije da se ide ka smanjenju a ne povećanju cijene električne energije.

U poslednje dvije godine, uglavnom bez konkursa i sistematizacije radnih mjesta, u RiTE Gacku je primljeno novih 400 radnika, samo u toku kampanje više od 200, čime se godišnji izdaci za plate povećavaju minimalno za 5 000 000 maraka.

Postavlja se pitanje da li je onda cijena jednog narodnog poslanika preskupa, i da li će prenaduvani balon u javnom sektoru i energetskim puknuti i prije sledećih izbora.

Zapitamo li se koliko je za potrebe izbornih kampanja izvučeno miliona iz ovih javnih preduzeća u poslednjih desetak godina, i šta se sve sa tim sredstvima moglo napraviti.

Vjerovatno je u vjetar bačena i nestala bar HE Dabar, koju direktor Bratić bez projekta već četiri godine zida kao Skadar na Bojani.

Imajući u vidu broj direktora-poslanika i odbornika sa jedne, i ogromnu štetu koja se nanosi cijelom društvu sa druge strane, predlažem da se usvoje izmjene Izbornog zakona koje bi HET-u, Elektroprivredi i RiTE Gacko omogućile da bez izbora i glasanja diskrecionim pravom imenuju po jednog poslanika u Narodnu skupštinu Republike Srpske, ali da se drže po strani i spornim fiktivnim poslovima i naduvanim fakturama ne izvlače novce za finansiranje izborne kampanje vladajuće stranke.

Startna prednost od 3 : 0 i nije toliko strašna, imajući u idu pogubne posledice sistematskog razaranja i uništavanja nacionalnih dobara i resursa zarad ličnih interese nekolicine moćnika.

P.S. Znajući da će nakon objavljivanja teksta po starom dobrom običaju odmah da se oglase, posebno bih pozdravio svoje vjerne obožavaoce.

Kao bijesni psi odnedavno svezani za neku od stolica u Elektroprivredi i HET-u, čim se pomene moje ime ili objavi tekst počnu po partijskom zadatku da laju sakriveni iza nekog lažnog profila. Za razliku od Vaših šefova, ja od države, niti od bilo koga drugog, nisam uzeo nijednu marku niti ostao dužan neku uslugu ili obećanje. Psi laju a karavani prolaze. 

Autor: Nebojša Vukanović (izvor: Frontal.rs)