Očevi organizuju djecu da prosjače

Djecu koja prose po ulicama Beograda za prosjačenje zlopotrebljavaju njihovi roditelji, a često je otac taj koji svu svoju porodicu i djecu organizuje da prosjače, pa tako prosjačenje postaje neka vrsta porodičnog, ali i generacijskog posla i način života.

Za prosjačenje djeca se vaspitavaju od uzrasta dok su još bebe, koje majke nose u naručju dok prose i to za njih postaje način života, jer ti siromašni ljudi, koji su najčešće iz nehigijenskih naslje i uglavnom Romi, jedino od toga žive.

Inspektor Odjeljenja za javni red i mir Policijske uprave za grad Beograd Dragana Starčević rekla je u razgovoru za Srnu da dijete koje je počelo da prosi najčešće nastavlja da se bavi prosjačenjem, zato što je to nešto što je duboko usađeno u njegovu svijest kao način života. 

"Dete je provelo svoje detinjstvo na ulici i navika mu je da se bavi time i često nastavlja sa prosjačenjem i kada odraste", kaže Starčevićeva, navodeži da je najžalosnije što djecu za prosjačenje koriste njihovi roditelji da bi izazvali sažaljenje, ali i zato što su siromašni.

Ona kaže da se nije srela sa slučajevima organizovanog prosjačenja, odnosno da postoji neki "gazda" u pravom smislu te riječi, koji uzima djecu da prose za njegov račun, ali dodaje da postoji organizovanost u smislu porodičnog organizovanja i da najčešće otac organizuje svoju višečlanu porodicu za prosjačenje. 

"Otac je uglavnom šef, on organizuje svu svoju decu, suprugu, rođake, svi oni prose, kako bi na kraju dana taj novac podelili. Novac uglavnom koriste za svoje porodične potrebe... Otac sedne sa strane, a žena sa decom prosi", navela je Starčevićeva. 

Prema njenim riječima, dešavalo se da muž ne radi ništa, a da šalje ženu i djecu da prose i donose novac, ali ne zato što je on lijen, nego ide na kartu sažaljenja da će prije neko dati novac ženi sa djetetom, nego radno sposobnom muškarcu. 

"Protiv roditelja podnosimo krivične i prekršajne prijave, ali oni najčešće nastavljaju i dalje sa prosjačenjem. Ne možemo u potpunosti sa sigurnošću da tvrdimo da ne postoji organizovani prosjačenje", navela je Starčevićeva. 

Ona pojašnjava da je prosjačenje, uglavnom, "generacijski posao" i dodaje da taj siromašni sloj društva koji prosi, prosjačenje naziva "poslom" i nikada neće reći da "idu da prose", nego da "idu na posao da rade". 

"Daleko od toga da je prosjačenje - posao, to je zakonom kažnjivo i oni to znaju, ali to je nešto na šta su navikli i čime se bave da bi preživeli. Nažalost, to je tako, većina njih to radi da bi preživela, iako ima i onih koji to rade da bi došli do više novca", naglasila je Starčevićeva. 

Ona je navela primjer male djevojčice, koja je bosa prosila i kojoj su dali cipele, da bi je nakon dva dana opet našli na ulici bosu, bez cipela.

"Ne možete to što je neko izneo dete na ulicu i drži ga sat vremena ili ceo dan, reći da se radi o trgovini ljudima. To dete je sa majkom, sa porodicom i nemamo konkretan dokaz da se radi o trgovini ljudima", navela je inspektor. 

Navodeći da najčešće djecu u prosjačenje vodi roditelj, ona dodaje da se policijski službenici odeljenja za Javni red i mir nije srelo sa slučajem iznajmljivanja djece, ali da je bilo slučajeva da djecu u prosjačenje vodi neko od rođaka, baba, deda, stric, ujna, pa čak i komšije. 

"Naravno da proverimo čije je dete, pronađemo roditelje i oni potvrde, ali kažu da su dali dete, jer nisu imali gde da ga ostave, jer moraju da idu da rade", kaže Starčevićeva, navodeći da se teško može utvrditi da li se tu radi o iznajmljivanju djece za prosjačenje, jer majka nikada neće reći da je dala dijete da prosi sa komšijom uz određeni procenat. 

Da li se u konkretnom slučaju radi o krivičnom delu trgovina ljudima, odnosno djecom u cilju prosjačenja ili zlostavljanju i zanemarivanju maloljetnog lica, policija se, navodi Starčevićeva, konsultuje sa nadležnim tužilaštvom.

Ona dodaje da se za krivična djela zlostavljanja, zapostavljanja i zanemarivanja maloljetnog lica terete roditelji koji svoju djecu koriste za prosjačenje. 

"Izgleda kao zloupotreba i zanemarivanje kada se vidi žena koja prosi na ulici ili raskršću sa bebom u naručju na plus 40 stepeni, ali kada ona kaže da nema od čega da hrani to dete, niti da ga ostavi, teško da će se neko izjasniti da se tu radi o klasičnoj zloupotrebi dece", rekla je Starčevićeva. 

Te žene sa djecom, dodaje ona, isprose određenu sumu novca, ali daju suprugu i to se troši na njihovu porodicu, ali bilo je slučajeva da su taj novac muževi trošili na alkohol ili kocku, ali to je već porodični problem.

Starčevićeva navodi da svako ima svoj metod prosjačenja, kako da izazove sažaljenje od građana i dobije više novca, pa tako neki smatraju da će dobiti više novca, ako izuju dijete boso na minusu, ili ako je dijete što prljavije, ali postoje i slučajevi da su djeca potpuno čista. 

Ona dodaje da žene koje prose vode računa o svojoj djeci i teško podnose kada ih socijalne službe razdvajaju od djece, ali istovremeno nikada se ne može čuti da ta djeca nešto loše kažu o roditeljima koji ih koriste za prosjačenje. 

"Prose oni koji nemaju osnovnih egzistencijalnih uslova i koji jako loše žive najčešće u nehigijenskim naseljima", istakla je inspektor. 

Komentarišući medijske navode da djeca prosjaka najčešće spavaju dok odrasla osoba sa njima prosi, zato što su drogirana, Starčevićeva je rekla da je to jedna "nebulozna priča", navodeći da to najčešće nisu ljudi koji kupuju i konzumiraju narkotike i teško da bi svoju djecu drogirali zbog prosjačenja i da policijski službenici Odjeljenja za javni red i mir nisu naišli na takve slučajeve. 

"Do sada nismo imali slučaj da smo primetili da je to neko dete bolesno ili da ima neke simpome drogiranja. Da je dete drogirano ili da je na heroinu, ono ne bi spavalo, nego bi bilo živahno. To pokazuju slučajevi dece čije su majke heroinski zavisnici", navela je Starčevićeva, koja ne negira mogućnost da je moguće nekom supstancom omamiti dijete. 

Prema njenim riječima, postoje dva motiva žena koje prosječe sa bebama i malom djecom, a osnovni je da će držeći svoje dijete u naručju izazvati veće sažaljenje kod ljudi i tako dobiti više novca, a drugi motiv je što zaista nemaju gdje da ostave to dijete. 

"Najčešće su to porodice sa više djece. Ako žene imaju partnera ili supruga, najčešće i on nešto radi ili i sam prosi. Često kažu - muž mi otiš`o radi po kante", kaže Starčevićeva. 

Ona je rekla da prosjaci uglavnom imaju svoja mjesta gdje prose, ali da im to niko nije odredio ili organizovao, nego se u tim prosjački krugovima jednostavno zna gdje ko prosi, čija je čija raskrsnica, ulica. 

"Tamo gde rade brisači stakla na automobilima, ne može doći jedna žena sa bebom da prosi", navela je ona, dodajući da sami prosjaci "ispituju tržište", odnosno ulicu ili lokaciju gdje će najviše da dobiju novca. 

Što se tiče kazni za prosjačenje, uglavnom se podnose prekršajne prijave, a kazna za prosjačenje je do 20.000 dinara ili do 30 dana zatvora. 

"Obično idu u zatvor, retko ko plati. Ponekad prikupe potrebnu sumu novca, ali to je retko", kaže Starčevićeva. 

Starčevićeva ističe da je mit da prosjaci isprosjače ogromne sume novca, dodajući da je policija više puta privodila prosjake koji su kod sebe imali uglavnom mlijeko ili hranu iz pekare i najviše 1.000 dinara.