Kako aktivisti SNSD-a ponižavaju poljoprivrednike

Iz Savjeta za poljoprivredu, ruralni razvoj i vodoprivredu Pokreta Sigurna Srpska gnušamo se takvog licemjerja i takvih ljudi bez stida i obraza, koji su godinama uništavali poljoprivredu, osiromašivali seljaka i doveli srpsko selo na najniže grane, a danas mu dolaze sa paketićima i mrvicama, predstavljajući to kao nekakvu veliku pomoć. To nije briga za poljoprivrednika, to je ponižavanje poljoprivrednika.

Prvo su svojom nesposobnošću, neradom i pogrešnom politikom doveli domaćina do ruba propasti, a sada očekuju da bude zahvalan na 10 kilograma krompira, malo sjemena mrkve, salate, luka i vrećici sjemenskog kukuruza, kojeg politički aktivisti SNSD-a dijele po selima. To i jeste slika njihove politike prema selu.

Posebno je uvredljivo što se ta milostinja dijeli kao da dolazi iz njihovog džepa, a ne od novca ovog istog naroda. Od javnog novca, od novca građana, od sredstava koja su morala biti uložena u ozbiljne podsticaje, sistemsku pomoć proizvodnji, navodnjavanje, mehanizaciju, preradu, siguran otkup i opstanak ljudi na selu, oni su napravili jeftin politički rekvizit za obilazak terena i slikanje pred narodom koji su sami osiromašili.

Poljoprivredu su sveli na najniže grane. Selo su ostavili bez sigurnosti, bez vizije, bez ozbiljne institucionalne podrške i bez jasnog pravca razvoja. I zato danas s pravom postavljamo pitanje zašto direktor Centra za razvoj poljoprivrede i sela ne predlaže plan i program rada, u kojem bi bili jasno definisani podsticaji, mjere, prioriteti i razvojni ciljevi?

Ako ima vremena da obilazi poljoprivrednike i obećava pomoć, onda bi morao imati vremena i obavezu da ponudi ozbiljan dokument, jasan program i konkretne mjere. Ali očigledno je da je važnije ići od kuće do kuće i dogovarati ono što narod već odavno prepoznaje, nego stvarati sistem koji važi jednako za sve.

Kada nema programa, kada nema plana, kada nema jasnih pravila i transparentnih mjera, onda narod s pravom sumnja da se na terenu ne gradi agrarna politika, nego neki drugi dogovori i neki drugi interesi. A poljoprivreda ne smije biti prostor za političku trgovinu, ucjene i lične aranžmane.

Seljak nije ničiji statista, nije ničiji podanik i nije prosjak kojem treba baciti mrvice pred sjetvu. Seljak je domaćin, čovjek koji radi, proizvodi i hrani ovaj narod.

Zato jasno poručujemo: selu ne treba milostinja, selu ne trebaju paketići za fotografisanje, niti licemjerna obećanja onih koji su ga doveli u ovakvo stanje. Selu treba ozbiljna politika, javan i usvojen program rada, jasni i pravedni podsticaji, siguran otkup, podrška proizvodnji i preradi, kao i stvarna borba za opstanak i obnovu srpskog sela. Sve drugo je čisto licemjerje, a narod to danas vrlo dobro vidi i razumije, saopšteno je iz Pokreta sigurna Srpska Draška Stanivukovića.

(BN) Foto: Ilustracija