Raduljica: Dolazim nikad mršaviji!

Učim kineski, a oni me pitaju šta znači „brate“ i „ajde“? "Najlepše je u dresu Srbije", kaže iskusni centar.

Košarka 22.11.2017 | 20:30
Raduljica: Dolazim nikad mršaviji!
Mnogo je nedostajao Srbiji u Istanbulu, kao i Miloš Teodosić, Nikola Jokić, Marko Simonović, Nikola Kalinić i Nemanja Nedović, ali Miroslav Raduljica dobio je šansu da ove godine ipak obuče dres Orlova i svoju zemlju predstavlja u zvaničnim utakmicama. 

Kao što je i najavljeno, Raduljica će se naći na današnjem okupljanju nacionalnog tima u hotelu Kraun Plaza, a uz kapitena Milana Mačvana i Simonovića biće među najiskusnijim kajlama u sastavu Aleksandra Đorđevića. 

Raduljica je u Srbiju doputovao iz daleke Kine, gde s uspehom brani boje Đengsu Dragonsa, a u razgovoru za Večernje novosti otkriva zanimljivosti u vezi sa životom i igrama na Dalekom istoku.

"Dolazim mršaviji nego ikada i čudno je što nije leto, pošto smo obično zajedno kad je baš vruće. To je jedino drugačije", kaže Raduljica za Novosti i dodaje:

"Jedva sam čekao da dođem, da vidim porodicu, prijatelje, saigrače. Uvek je lepo kad se vratiš kući i odmoriš glavu. Uvek je najlepše u dresu Srbije".

Pošto ga je povreda odvojila od nastupa za reprezentaciju na Evrobasketu, priznaje da mu je bilo potrebno da u klubu pokaže koliko vredi...

"Otišao sam u Kinu da bih igrao. Imam dobar odnos sa trenerom Memijem Bećirovićem, on je jedan od razloga što sam tamo. Osetio sam da mogu da uradimo mnogo i da je ovo pravi potez za moju karijeru. Trebalo mi je vremena da se naviknem na mnogo grublju igru, ali sve je bolje i bolje. Najveća razlika u odnosu na druge lige je u pravilima. Ekipe imaju dvojicu stranaca, četvrtina je 12 minuta. Šutira se mnogo, veliki je broj poena, nešto slabija odbrana. Moja ekipa je sa ovim trenerom (Memijem Bećirovićem) već tri godine, pa sve više liči na evropske timove".

Raduljica priča i o tome koliko se dobro sporazumeva sa kineskim igračima u timu.

"Družim se sa Kinezima, a oni su navikli na to. Uvek kao stranci dolaze Amerikanci koji nisu otvoreni za druženje. Ja im dodajem lopte na terenu, što je za njih čudno. Obično stranci samo šutiraju. Igram istu košarku u svakom timu, oni su to prepoznali i mislim da me baš gotive".

Zbog toga je počeo da uči i kineski jezik.

"Učim kineski, saigrači vide da me zanima i žele da mi objasne sve. Pitaju me šta znači 'brate' i 'ajde', i što to ponavljam. A oni imaju neke glasove koje mi ne možemo ni da prepoznamo. Kažemo istu reč, a ispadne potpuno nešto drugo, ali gramatika nije teška. Sve me usporava zbog jezika, jer u taksiju, u kafiću, svugde je potrebno da pokazujem slike na telefonu da bih objasnio šta hoću".

Na kraju otkriva i kako provodi slobodno vreme u Kini.

"Uglavnom sam sâm. Meditiram, čitam knjige, gledam filmove, odmaram se. Pretražujem po Vikipediji. Počnem sa jednom temom, a završim na grčko-turskom ratu 1922. godine. Odem nešto i da obiđem", završava Raduljica razgovor za Večernje novosti. 

Izvor: mozzartsport

FOTO: MN Press

Komentari / 0

Ostavite komentar