Sjećanje na velikog pesnika

Stihove Duška Trifunovića svi znamo, a nismo ih učili u školi… Najpjevaniji jugoslovenski pjesnik rođen je 13. septembra 1933. godine u Sijekovcu kod Bosanskog Broda.

Republika Srpska 13.09.2017 | 17:49 Živjelo se skromno, pa je Duško završio bravarski zanat. Dvanaest godina radio je u fabrici vagona i krišom pisao pjesme. (prvu pjesmu napisao je sa 22 godine). Sa 24 godine preselio se u Sarajevo i već sljedeće godine objavio prvu zbirku poezije.

Tada je odlučio da upiše fakultet, pa je završio književnost. Posle pet objavljenih knjiga poezije, 1971.godine zaposlio se na TV Sarajevo, kao urednik Omladinskog programa. Dovodio je u program ondašnje popularne muzičare, prvenstveno pripadnike sarajevske rok scene.

U to vrijeme je svoje tekstove rado besplatno ustupao muzičarima, a najpoznatija je njegova saradnja sa „Bijelim dugmetom“: „Glavni junak jedne knjige“, „Bluz za moju bivšu dragu“, „Pristao sam, biću sve što hoće“, „Šta bi dao da si na mom mestu“, „Ima neka tajna veza“…Njegove stihove pevali su i Zdravko Čolić („Glavo luda“), Arsen Dedić („U nameri da budemo isti“), Vajta („Zlatna ribica“, „Samoća“), Jadranka Stojaković, Indexi, Teška Industrija („Život je maskenbal“)…Oko tri stotine njegovih pjesama je komponovano i snimljeno!

Duško Trifunović je objavio više od 85 knjiga, najviše poezije, a napisao je i četiri romana. Godinama je radio na Televiziji Sarajevo, a pamti se njegova emisija iz osamdesetih „Šta djeca znaju o zavičaju“ (snimljeno je 96 emisija). Po izbijanju rata u Bosni, došao je u Novi Sad, a celokupna imovina i književno djelo u rukopisu su uništeni. Od pjesama koje je znao napamet, Duško je ponovo napisao i objavio šest knjiga pjesama! Uspio je da prikupi i ponovo objavi ukupno petnaest poetskih knjiga i dva romana, pa je tako njegovo književno djelo ostalo sačuvano. Duško je posljednje godine života proveo u Novom Sadu, živeći skromno. Preminuo je 2006.godine i po sopstvenoj želji počiva na brdu Čerat, u Sremskim Karlovcima.

PRISTAO SAM, BIĆU SVE ŠTO HOĆE

Pristao sam biću sve što hoće,
Evo prodajem dušu vragu svome.
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome,
Kad me mirno slome.
Pristao sam biću sve što hoće.

Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati.
I to sam mislio.
A sad nosim kako mi ga skroje,
Po meni se ništa neće zvati.
Po meni se ništa neće zvati.

Zablude sam, evo, prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kući.
— Nemam kome…
Dokle pjevam dotle i postojim,
Prijatelji bivši, prijatelji budući,
Prijatelji bivši…
Pamtite me po pjesmama mojim.