Analiza: Proizvedeno u Srbiji!

Ozbiljno kvalitetna "roba" je u pitanju.

Košarka 20.05.2017 | 22:45
Analiza: Proizvedeno u Srbiji!
S obzirom da Srbija nije imala klupskog predstavnika na Fajnal foru (Crvena zvezda kao jedini predstavnik završila takmičenje na 9. mestu) možemo da se pohvalimo činjenicom da smo imali veoma veliki igrački uticaj u polufinalnim duelima Evrolige na Fajnal foru u Istanbulu.

Pogledajmo, Francuze (osim Nanda De Koloa), Italijane (Luiđi Datome izuzetak), Nemce, Litvance (Jonas Mačijulis)... Velike košarkaške zemlje, a nisu imali nekakvog posebnog, neki i nikakvog uticaja na ovom velikom događaju. A Srbija, zemlja od oko 7.000.000 stanovnika, može da se pohvali da je imala protagoniste na oba polufinalna meča, pa da je praktično je od tih igrača veoma mnogo stvari zavisilo kada su konačni ishodi oba evroligaška polufinala u pitanju.

U pobedi Olimpijakosa nad CSKA je i bukvalno bilo tako. Miloš Teodosić je rešavao utakmicu, ali je u poslednjem napadu pogodio prvi obruč i Pirejci su prošli dalje. Možda nije dao taj koš, ali Armejci ne bi ni bili u takvoj situaciji da Miloš - iako nije bio spreman 100% - nije ubacio 23 poena i imao jednu asistenciju te dva skoka.

Da nije odigrao takav meč, CSKA bi ubedljivije bio poražen. Jednostavno, ne računajući Nanda De Koloa i donekle Erona Džeksona, Teo je bio taj koji se pitao i držao ekipu Dimitrisa Itudisa u igri. Svi ostali su bili ispod nivoa.

Sa druge strane parketa, u redovima Olimpijakosa, imali smo kao predstavnika Nikolu Milutinova. Bivši centar Partizana imao je solidnu rolu, igrao je 13 minuta, dao pet poena i imao dva skoka i dve asistencije. Svojim gabaritom pravio je velike probleme Nikiti Kurbanovu u reketu gde je "nabijao" lične greške protivničkim teškašima. Uhvatio je i neke lopte u napadu i doprineo, koliko mu uloga dozvoljava, ogromnom uspehu Pirejaca.

A kada je došao Fenerbahče na red,  Srbi su tek tada imali šta da kažu na parketu, ali i van nje. Na klupi Željko Obradović (uz pomoćnika Vladu Androića), najbolji trener Evrope svih vremena koji juri svoju devetu titulu prvaka Evrope u karijeri. Tačka.

Na parketu Bogdan Bogdanović i Nikola Kalinić. Dva od tri najefikasnija igrača Kanarinaca na ovom meču. Tačka.

Bogdan je dao 14 poena i imao šest skokova, dok je Kalinić prema vlastitom priznanju odigrao "švajcarski nož" partiju gde je popunio sve kolone - 12 poena, šest skokova, šest asistencija i četiri ukradene lopte. Uz izuzetnog Ekpea Juda naši reprezentativci su bili glavna karika koja je dovela do toga da skupoceni i slavni španski tim Real Madrid završi takmičenje u polufinalu. Iako je ligaški deo završio na prvom mestu.

Sve one silne utakmice iz ligaškog dela, svih 30 kola uz sve naporne mečeve u četvrtfinalu, sav znoj i trud stao je u 40 minuta u oba polufinala. I baš je bilo vredno imati Srbe u tim momentima u timu. Kada je najteže i najvažnije. Kalina je držao časove ol raund igre, Bogdanović je bio vođa kod koga se nalazila lopta kada se lomilo, Teodosić je bio najbolji i najefikasniji igrač kod CSKA, a o pripremi utakmice koju je odradio Obradović glupo je trošiti reči.

Deluje da je upravo taj psihološki sklop koji je svojstven igračima koji su ponikli na našim prostorima, odnosno onima koji su u njemu obučavani, presudan za ovakve vrste utakmica.

Tenzija je tolika da kvalitet i znanje više nego ikada ustupaju mesto hrabrosti, odlučnosti i tu se vidi ko ima, a ko nema... Petlju. Dokaz za prethodno navedeno je i Jan Veseli koji nije Srbin, ali je prošao kroz dril srpske košarke gde se formirao kao košarkaš što se pokazalo i u polufinalu Evrolige - 12 poena, tri skoka, tri asistencije.

Svaka čast Rusima, Grcima i Turcima i Špancima koji imaju klubove u završnici turnira. Posebno Grcima gde su domaći igrači nosioci i glavni u timu (neverovatni Vasilis Spanulisi Jorgos Printezis), a imali su i trenera Dimitrisa Itudisa na čelu CSKA. To isto se donekle odnosi i na Špance (Serhio Ljulj je pokazao da je tata košarke. španski trener na klupi - Pablo Laso). Ipak, kod Rusa pretežno, a posebno kod Turaka, to svakako nije slučaj.

Podatak za nevericu je da turski klub Fenerbahče u polufinalu Evrolige nije imao nijednog rođenog Turčina na terenu za 40 minuta igre (ne računamo naturalizovanog Bobija Diksona). 

Zbog svega navedenog navedene igre srpskih internacionalaca razlog su za osećaj ponosa. Pokazali su da su stvarno creme de la creme evropske košarke.

Izvor: mozzartsport

FOTO: Action images

Komentari / 0

Ostavite komentar